Jesi kupio šlag?






Barem jednom u životu svaka žena dobije potrebu (i priliku) da svom muškarcu kaže: gde bi mi kraj bio da se nisam s tobom zarobila.
I barem jednom oni će primetiti da smo se "promenile".
Ko ne veruje neka sačeka. Dugačak je život.

Da ne bude da kvarim ove dane kad se ljubav vijori oko nas, kao zastave iz pesme Parnog valjka (ta mi je jedna od omiljenih). 
Ali morala sam to da napišem. Ne znam zašto.
Verovatno jer je istina..



I sasvim je normalno ponekad "pući" i na taj način olakšati sebi neki težak dan. Dan kada smo se možda setili neke davne želje ili plana koji nikad nismo ostvarili... nekog mesta gde smo bili potpuno srećni. Ili nekih reči koje više nikada ne mogu imati isti značaj i vrednost.

A skloni smo svi, priznaćete, da nesvesno svakodnevno zakopavamo svoje snove i želje. 
I da ih zaboravljamo. Takođe nesvesno. 
Da bismo se onda, jenog dana s tog brda od snova pitali šta li smo to hteli dok smo još bili u podnožju.







Ja odavno već nisam zaljubljena u pravom smislu te reči, a i da jesam, moj se muž ne bi mnogo ushitio da mu serviram srca na tanjiru. I bez njih je ok.
On ustvari najviše voli da jede kolače dok još nisu gotovi. Da mi u kuhinji načinje kore i to onaj pečeniji deo uz obavezno pitanje: što ih još malo ne prepečeš?? Da mi mrsi račune sa odmerenim sastojcima,čokoladom i lešnicima naročito.
A znam sigurno da bi najviše od svega voleo da mu dam šerpu sa kremom da ga jede kašikom...
Naravno da od toga nema ništa.

S obzirom na to da ja volim srca kao detalj, ukras i začin u prostoru i jer mi je njihovo značenje sada više kao podsetnik na sve lepo i vredno u mom životu, evo ih trenutno i u mojoj kuhinji.



Dakle, zbog ovih mladih i zaljubljenih što još uvek sanjaju i maštaju, planiraju i dišu udvoje kao jedno...

Ljubavne kocke za Mariju i Baneta
(duboko zamrznute čekaće ih u mom hladnjaku)

Kora se pravi od 10 belanaca, 10 kašika šećera, 20 kašika mlevenih lešnika i 2 kašike brašna.
Ispeći koru u velikom plehu pa je iseći na tri jednaka dela.
Nafilovati svaku koru kremom. 
Za krem skuvati na pari umućenih 10 žumanaca sa 10kašika šećera i 10 kašika mleka. Kuvati 10-15 minuta pa dodati vanilu. Ohlađen krem spojiti sa umućenih 250gr. margarina.
Nafilovati kore pa dobijenu tortu iseći na kocke. 
Preliti čokoladnom glazurom i dekorisati po želji.





Za kraj evo prošlonedeljne anegdote o kuvanju, zaljubljenima i nezaljubljenima, izgubljenima u vremenu i prostoru, ženskim i muškim pogledima na pravljenje kolača, na bitno i nebitno...
Telefonski razgovor mog sina i mene koja se spremam da pravim tortu:

-Halo, jesi li kupio šlag?
-Evo, odmah ću.
-Kupi krem šlag u braon kesici. Jesi zapamtio?
-Jesam.
-Šta treba da kupiš?
-Vanilin šećer.

Da, šlag i vanilin su valjda jedno te isto.



Comments

  1. Kako su ti divne fotografije, veselje mi je pročitati svaki tvoj post i uživam u slikama. A ova anegtoda mi zvuči tako poznato :))

    ReplyDelete
  2. prvo sam pomislila da su fotografije iz nekog magazina, a poslije skužim da si ti radila te ljubavne kocke! prvo, odlične kocke, drugo, famozne slike! postala si pravi profić!
    a napisano u postu je, po meni, živa istina!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala za to "profić"... nije baš..;))

      Delete
  3. hehhe istina.. a odlične kocke si uradila i stvarno jednostavne, gledajući ih ovako opet zamišljam u svojoj glavi da mi nebi uspjelo, iako bi, sigurno bi ali lijenost je preća od svega..
    Sve tako sitne kolače gledam onako sa strane.. kao da je nemoguće da ih napravima svima ispadaju božanstveno .D
    super post..
    lp Klaudija

    ReplyDelete
    Replies
    1. Biće i tebi božanstvene,sigurna sam..Hvala..:*

      Delete
  4. Jaku zelju sam dobila da jedem te kremaste kolace :))Odlicno izgledaju!Ako ce ti biti lakse,zaljubljenost je povrsan osecaj,ono sto ostane posle nje je ono bitno:)A ta situacija u kojoj se stalno smanjuje materijal za kolace,to je svima poznato,kad ostavim malo krema u vanglici da olize,uvek dobijem onaj pogled-zar samo ovoliko:)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha...samo toliko!! nemilosrdna sam,znam!;)

      Delete
  5. Fotografije su ti fenomenalne. Opet :-) Koliko istine ima u tvome razmišljanju! A anegdota mi je od nekud jako poznata... :-)

    ReplyDelete
  6. :))))) Retko koji vic može da me nasmeje kao istinite anegdote iz bračnog života u kojima pronalazim sebe. Ne znam da li se smejem zato što je stvarno smešno ili zbog olakšanja što se nisam jedina "promenila" u periodu života koji sve češće nazivam "šta mi je to trebalo" ;)
    Devojčice, slike su ti stvarno ....da "uroniš". :*

    ReplyDelete
  7. Epa, lepo si me nasmejala od ranog jutra. Fotke su ti zaista odlicne. Vidim da si usavrsila "oko", ali da li ti to imas i novi fotoaparat? :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nije u pitanju novi aparat(mada ne bih imala ništa protiv jednog novog;),a oko sam izoštrila,pa još u kombinaciji sa dobrim svetlom...to bude to što vidiš..:***

      Delete
  8. To je, draga moja, prava ljubav! Po meni, ta vrsta ljubavi dolazi kasnije, kad ljudi provedu godine zajedno, kad, što se kaže, pojedu vreću soli, jer sa kolačima, naročito ovakvim, ide mnogo lakše.

    Eh, gde bi mo bio kraj? Nigde, veruj mi. To je samo trenutno olakšanje, eto, da kažeš, a kad bolje razmišliš, videćeš da drugačije nije ni moglo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da znaš da sam primetila da s kolačima ide lakše..;)))

      Delete
  9. Privlačne ove kremaste kocke, a post je još jedna potvrda tvoje bravure sa foto aparatom i riječima :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Joj što me nahvali..;) Pa hvala,zaslužuješ da te ugostim s ovim kockama...

      Delete
  10. Još jedan savršen post u kome sam uživala. Divim se tvojoj mudrosti, duhovitosti, kulinarskim i ostalim veštinama, a naročito odličnim fotografijama.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Neno..drago mi je što ti je prijala ova tema..:**

      Delete
  11. Ahahahahahahahahahahahahahaha.........................:D

    ReplyDelete
  12. Sve znam o čemu pričaš-Ali ja se razvela,pa ponovo udala kada sam se ponovo zaljubila.I ne zato što sam to uradila,jer za razvod treba imati m..a,što rekao moj muž. Al jedan je život. Mene bog malkice pomilovao.Al nemoj da mu zameraš,daj mu bre tu šerpu ako ga čini srećnim.A i sama ćeš za koju godinu doći u situaciju da se smeješ svojim zaboravnostima,zbog hormonalnih rupa u pamćenju.A sa svim tim,treba se boriti HUMOROM.Lakše i lepše.Na greškama se čovek uči.Bolje na tudjim.Pojedi ti ta srca u ljubavi sa dragim,daj mu i šerpu i izmaži ga i smejte se ko u mladosti,jer deca odu a VI ostajete sami.Ja sam juče ostavila ključ u vratima sa spoljne strane i 24 h je bilo dostupno.Pa ,nije tragedijaGodine čine čudo.Dogovorim se sa mužem da ću da napravim Chalk bojom tablu za poruke.Eto rešenja.Pametan piše,lud pamti.
    p.s.imaš nagradicu od mene i neka pitanjca
    Ljubac

    ReplyDelete
    Replies
    1. Misliš da treba da mu tutnem šerpu u ruke,a..?? Važi..;)))

      Delete
  13. Uživam da navratim do tebe ♥

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts