Kreativna u kuhinji



Nemam posebnu temu za ovaj post. Ali nekako će da se ispuni do kraja, predosećam.

Istakla bih da sam jun na terasi sačekala sa saksijama u koje nije posađen ni jedan jedini cvet. Osim naravno samoniklog prkosa i nešto malo začina, koji su prezimeli. Nisam to tako planirala ali desilo se spontano, sledila sam svoju volju, ili bolje reći svoju lenjost. A to me nimalo ne potresa. 
Kažem ćerki pre neki dan, ja ne znam šta je sa mnom.. ja nisam ista žena. Menjam se, i to sve na bolje..

Ali zato ove ruže u vazi nisu mogle da prođu nezapaženo. Volim ruže.



Prvi junski dan provela sam sa svojom školskom drugaricom i njenom ćerkom Nađom, koje su iz Obrenovca doputovale u Trstenik da nedavne traumatične dane zamene spokojnim gostovanjem kod Nađine bake i deke. Nađa mi je prvi put bila u poseti i baš smo se lepo provele. Ako izuzmemo sitnicu da sam dete prvi put u kući sačekala sa kiflicama punjenim kremom, a ono pametno, uopšte ne voli slatko. 
Ali zato voli muziku, klavir, voli da peva. Voli i Nove fosile. A meni se smeši brk na tu činjenicu. 
Inače, Nađa ima tri i po godine i smatra me, naravno, svojom drugaricom.


Imam i skup fotografija na kojima su ovekovečeni neki trenuci i detalji u kojima sam uživala poslednjih nedelja.

Rađanje jednog lepog sunčanog dana. Morala sam da se zaustavim pored puta na kratko.


Raznovrsni plodovi iz prirode svuda oko nas.. Žalfija u cvetu, jagode, sitne ali preukusne i ruže puzavice koje danima mirišu iz vaze.





Tu je i jedan stari stolnjak, koji sam posle dosta vremena izvukla na svetlost dana i bila zadovoljna promenom.


Minijaturni izdanci četinara, od kojih je najmanji veličine borovnice, su za mene bili savršen poklon. Lepo je kad vas neko tako dobro poznaje.



Nekoliko razglednica iz Vrnjačke Banje, koja ustvari zaslužuje poseban post. 





I mesec nad gradom koji tone u neki, rekla bih, filmski mrak.




Da, i nema kolača, recepta.. Slabo nešto i nerado spremam i kuvam u poslednje vreme. Tek koliko se mora. 

A i muž mi reče, onako dobronamerno, pre nekoliko dana da bih mogla malo zbog zdravlja " da povedem računa.." !?! Ne sumnjam ja u njegove dobre namere, ali opet se pokazalo da nema pojma koliko dobro mora da izabere trenutak kad će da brine o mom zdravlju. I to na glas. 
Ali dobra stvar u svemu je što se ja ne potresem toliko koliko sam to mogla ranije u vezi sa svim tim. Ili nije dobra. Za zdravlje.

Možda je ipak najjači njegov komentar kad sam mu servirala porciju jagoda sa šlagom. Kaže on meni: Baš si kreativna u kuhinji.
Pozitivno, nema šta ;))
Evo, ovako sam bila kreativna:  






Comments

  1. Divne fotografije, zaista si kreativna u svim ozirima
    pozdrav Tamara

    ReplyDelete
  2. fotografije oOodlične, pogotovo oblak i mjesec!

    ReplyDelete
    Replies
    1. :))) I meni je ovo večernje nebo bilo baaaš interesantno..

      Delete
  3. Ovakvu kreativnu poslasticu i ja spremam u poslednje vreme :-) I niko se ne buni zbog toga :-)) Divne fotke si snimila, ali filmski mrak me posebno oduševio.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa to ti kažem ;) Nekad se baš potrudim da se kreativno izrazim..a evo šta se ceni... Što više šlaga! ;)

      Delete
  4. ko god se buni da mu jagode sa šlagom nisu dovoljno kreativne neka sam sebi pravi nešto kreativnije :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš tako! Na sreću ovih dana se kod nas kreativnost određuje količinom šlaga, pa nema problema ;)

      Delete
  5. Fotkice za uzivanje, hvala ti sto si ih podelila sa nama... veliki pozdrav za naseg dragog kreativca, ja se ne bih uopste bunila da meni neko tako servira.:))) cmook...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti, drago mi je što su ti se svidele sličice ;))

      Delete
  6. Svi se menjamo...ni ja više nisam ista, sve manje volje imam da bilo šta radim, čak i za internet.
    Drago mi je što si uživala s gostima, ali mi žao zbog povoda kojim su došli u Trstenik. Cveće je možda i lepše kad ga pustimo da samo divlja, prirodno.
    I ne treba nam ništa mešeno kad voće stiže :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Naravno, kako nam nije žao...eh... ali deca ne treba da osete svu tu količinu tuge i brige, koje roditelji nose na svojim plećima ovih dana...Ipak, pametna su, vide i razumu.. a mi smo tu da s njima pevamo i bojimo im dane u lepe boje..
      Hvala, Neno..<3

      Delete

Post a Comment

Popular Posts