Ne mogu da se setim




Ne mogu nešto da se setim mirisa onog vazduha kad smo bili mali. Osim na momente mirisa mraza i čistog snega. Mirisa založene peći i  tek prepečene kafe u zrnu. 
I mirisa imalina. Taj sam obožavala. Kao i miris nafte. 
Ustvari.. evo zamirisa mi za trenutak ono letnje jutro koje samo što nije postalo vreo dan. Čak i rosa u kojoj se ogledaju i nebo i sunce i trava.

Ne mogu ni tačnog izgleda ulica da se setim. Osim kaldrme ispred naše kapije. Vidim je potpuno čistu i sjajnu. I sigurna sam da je uvek bila takva. 
A kroz drvenu tarabu celom dužinom izviriruje cveće. 
Lepa Kata. Sećam se.

A od zvukova sećam se jutarnjih zvukova.. koraci koji žure na pijacu. Čujem zvuk drvenih točkova i kopita. Zvuk nedeljne tišine. Prave tišine. I prave nedelje. 
I uspavljujuće škripe ljuljaške. 
Pa zvuka lanca na bunaru i limene kofe pune vode u trenutku kad se spusti na rub bunara. Uz pljusak.
A ukusa te vode se najbolje sećam. 

Eto, sad se setih toliko toga. A šta li sam sve lepo i važno zaboravila..
Imam fotografije. Crno-bele i poneku u boji. Ali namerno ih ne uzimam sa vrha ormana. Mnogo je lepše oživeti sećanja onako.. iz glave. Vernija su.
Probajte.


Još jedan ukus već godinama pokušavam da oživim u svojoj kuhinji. Svaki put kad rešim da za ručak spremim ćufte u paradajz sosu. Po receptu moje babe. 
Čini mi se uvek da nešto malo fali da bi to bilo to. Ipak, rado ih svi jedemo. Retko kada, uglavnom zimi, ovom jelu dodam i prilog u vidu pirea. Ali najčešće ih služim kao kompletno jelo, uz neku salatu ili samo uz beli luk ili ljutu papričicu.



Ćufte u paradajz sosu

Način pripreme:

Na ulju ispržiti ćufte na način na koji ih inače spremate (Na kraju posta navešću sastojke od kojih ih ja pravim)
Pržene ćufte izvaditi iz ulja na tanjir i u istom ulju kratko propržiti dve kašike brašna sa malo aleve paprike. 
Naliti sa dve čaše vode i žicom mešati da se ne stvore grudvice od brašna. Odmah zatim dodati u sos prethodno pripremljen paradajz, oljušten i sitno naseckan.


Kuvati poklopljeno na slaboj temperaturi 10-ak minuta, a zatim dodati sosu pržene ćufte i dva tri češnja seckanog belog luka. Kuvati još 10 minuta i na kraju začiniti po želji.. začinom C, biberom, peršunom, bosiljkom..
Ja najčešće koristim samo začin C i peršun.


Potrebni sastojci za 4 osobe
Za ćufte:
400gr. mlevenog mesa
1 jaje
mala glavica crnog luka(seckanog)
2-3 češnja belog luka(pasiranog)
so, začin
ulje za prženje

Za sos:
2 kašike brašna
dve čaše vode
iseckana dva veća paradajza
beli luk, so, začin

Ovo jelo se sprema vrlo brzo. Za 30-40 minuta.

Možda mnogih trenutaka iz prošlosti ne možemo da se setimo onako kako bismo želeli. Onako da bismo ih bar na kratko oživeli. 
Ali nekadašnje ukuse i mirise iz kuhinje nekako je, čini mi se najlakše oponašati. Kuvanje može da bude najverniji, najopipljiviji i najukusniji način da neke stare vrednosti i duh prenesemo u doba u kome živimo. 
Moja baba je u ćufte uvek volela da doda "još samo malo paradajza".. tako i ja kad kuvam ovo jelo.
Ustvari, čini mi se da nas dve ove ćufte uvek kuvamo zajedno.






Comments

  1. i sama volim čuftice a moja djeca ih obožavaju, hvala na tvom receptiću..
    A što se tiće sjećanja baš se prisjetih kako su drndale velike limene zdjele za mlijeko svako rano jutro u cik zore dok sam još spavala u sobi do puta(-ceste), moje drage pokojne bake..te miris poslije proljetne ili ljetne kiše, kad prašina miriši da ju želiš jesti,jednostavno neki mirisi su neopisivi i živi samo kad se prisjećamo prošlih vremena..bila sam samo dijete tek kojih 4-5 godina ali neki mirisi su živo zapisani u lenti prošlog vremena :D
    Puno pozdrava....i ugodan predstojeći vikend ti želim!!

    ReplyDelete
  2. Neki mirisi se nikada više ne mogu ponoviti, nažalost čini mi se da ćemo se ubrzo još samo sjećati mirisa čistog zraka...mirisa čistoga snijega...a možda su u našem sjećanju ti mirisi mirisniji, pa nam više vrijede i čine se neponovljivi...Ćufte obožavam, dugo ih nisam pravila...evo sad si me sjetila jednih ćufti iz djetinjstva koje više nikad poslije nisam jela...doduše nisu domaće već kupovne, tata ih je znao kupiti kad bi dobio bonove na poslu, bile su to nekakve kokošje ili pileće okruglice u umaku, pakirane u crvenoj konzervi...tko zna možda ih još ima na policama, ali nisam vidjela po trgovinama, uglavnom, imale su odličan okus i miris, njam njam :) otimali smo se za njih! Mogla bih potražiti...

    ReplyDelete
  3. Tvoj način da daš neki recept je uvijek originalan ;), tako u jednom postu imamo dva- kulinarski i meditacije!

    ReplyDelete
  4. Čitajuči tvoj post sjetila sam se ukusa vode kod moje bake. Ukus vode, izvučene iz bunara na dvorištu. I murve, i mirisa Divke ujutro...

    ReplyDelete
  5. moja mama je ovako pravila ćufte. samo bez crvene paprike i bijelog luka, ali postupak je isti.
    i uz ćufte obavezno riža, pojma nemam što, ali drugo nije išlo. i ostalo to kao navika pa i ja sad kad pravim ćufte samo rižu pravim uz njih.

    neki mirisi iz djetinjstva isti su mi i sada, a nekih se više ne sječam uopšte.

    ReplyDelete
  6. Drage moje, raduje me što sam probudila neka lepa sećanja i kod vas..:*

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts