Kako sam zavolela Rock'n'Roll




Moj sin je postao punoletan. 
Kao i obično pravila sam rođendansku Plazma tortu. I presrećna sam jer je njemu, rođenom u avgustu, najjednostavnija torta na svetu, omiljena. 
Neko negde reče da to i nije torta. Možda. Ipak mi proslavljamo rođendan s njom na stolu.

Iako mnogo i rado spremam, kuvam, mesim i pečem kolače tokom cele godine, nekako leti pribegavam lakim i brzim receptima. Baš kao i većina, pretpostavljam. 
Iako verovatno mnogi znaju ovaj recept, napisaću kako je ja danas, nakon dosta godina isprobavanja, dodavanja i oduzimanja količina sastojaka, pravim.
U prvobitnom receptu nalazila su se žumanca (neobrađena termički, već onako "živa"). Prvo sam tu stvar promenila tako što sam u smesu umesto "živih" ubacala kuvana žumanca. Posle više godina probala sam da izostavim žumanca, pa kad sam videla da ništa manje ukusna nije torta, to je ostala uobičajena praksa.
Takođe sam tokom godina uvidela da je kupovni keks postao sve slađi, pa se prvobitnih 250 gr. šećera u receptu, svelo na nekoliko kašika (a čini mi se da ne bi smetalo ni da se potpuno izostavi šećer u ovoj torti)


Plazma torta

300gr. mlevenog Plazma keksa
300gr. mlevenog Bevita keksa
3-4 kašike šećera u prahu
150-200gr. maslaca sobne temperature
velika šolja limunade ili oranžade 

Šlag ili slatka pavlaka za dekoraciju

Keks i šećer izmešati. Maslac dodati pa sve zajedno umesiti postepenim dolivanjem soka. Neka bude kompaktna čvršća masa, laka za oblikovanje. 
Oblikovala sam je u okruglu ploču. Ona se tokom hlađenja torte prilično učvrstiti pa je odlična za sečenje.
Ja sam umutila 500 ml slatke pavlake za dekoraciju (mada može i 300ml da završi fini posao). Naravno, najjednostavniju moguću dekoraciju ;)



Rekoh, punoletni smo...
I mnogo je misli u poslednje vreme otišlo na tu stranu. Uobičajene, roditeljske. Uvek više brižne nego pametne, znam. Jer s godinama postanemo svesni da nismo ni pametni, ni jaki, ni mudri koliko smo u to verovali sa 18.
I ne znam šta bih o tome kazala. To je samo jedna godina više. Deca su još uvek samo deca. Mi, roditelji i dalje smo samo roditelji. Ni manje, ni više.
Nedavno je položio vozački ispit. I već je stigao da fino izgrebe auto o jedno drvo koje mu se našlo na putu u nekoj uskoj ulici. 
Kaže da nije lepo procenio "situaciju". I verujem da nije.
Pa i ta stabla danas sade gde stignu... A dete za volanom... Helou!!
I to dete veoma rado vozi, a ja k'o ja...nije da nisam već pričala... uporno, opširno, smarajući, ponekad preteći... 

Nego, kad smo se našli ovde ovako skupno, nećete zameriti da se ja još malo preslišam, onako usput...

Rekli smo beše da ne treba da žuriš kad voziš. Kad žuriš, kasnije stigneš. Milion puta provereno. Pođi na vreme. 
I oprezno po mokrom kolovozu. 
Ne budi zaljubljen u gas. 
Ne koristi prednost na raskrsnici bez da malo usporiš, jer nikad ne znaš da li će onaj drugi poštovati znak: STOP.
Budi džentlmen i kad te mrzi da staneš da propustiš pešake na pešačkom prelazu. Stani. Ovo i sestri prenesi.
Kad vidiš decu na ulici, znaj da si i sam u tim godinama išao ulicom kao muva bez glave. Decu sačuvaj od sebe kako znaš i umeš.
Kad vidiš baru na kolovozu uspori. Ako okupaš ljude prljavom baruštinom, kleće i tebe i mene i sve nas zajedno. Ma kleće sve naše pretke.
Nemoj da piješ alkohol kad voziš. Mislim, ni pre vožnje, ni u toku, nedajbože, vožnje. Nemoj da piješ ni kad ne voziš.
I rekoh ti još, budi drug na drumu. To znači... ma to znači, znaćeš kad zatreba. Prepoznaćeš kad treba da si drug na drumu.
Budi tolerantan prema drugim učesnicima u saobraćaju. Nikad ne znaš šta se u čijim vozilima zbiva. Ni u glavama. Ne možeš da znaš kakve misli muče ljude. Možeš samo da budeš strpljiv. 
Ili ne sedaj u auto.
Ne telefoniraj u toku vožnje i ne javljaj se na pozive. Ne čitaj i ne odgovaraj na poruke. Čak ni meni. 
Zato, čim staneš, javi mi se.
Ako voliš da voziš, voli to na pravi način. Auto zahteva redovnu negu i servise. Gume u skladu sa sezonom. I još mnogo važnih sitnica. 
Samo na taj način imaćeš pouzdan auto.
Neguj saobraćajnu kulturu. To je nešto što dosta govori o tebi i kao čoveku. Ili nečoveku.
I znam da imati mene kao suvozača znači: "auto još nije krenuo a ona već ... ". 
Ali to samo dok si vozač početnik. I zato što se brinem. 
I zato jer volim da što pre postaneš dobar i pouzdan vozač. Ne od onih što projure, a ljudi se za njima krste.
Eto, ja, naprimer, vozim od '92. pa se i dalje često osetim kao početnik. Naročito na nepoznatim putevima, po lošem vremenu ili kada sam iz nekog razloga prinuđena da vozim auto koji nije moj.
Opreznost i još malo opreznosti.... i nema problema.

I još mnogo toga... ne mogu sad da se setim. Ali setiću se sigurno kad sednem s tobom da me povezeš negde...
I šta da ti kažem, nego... izdrži. Sa mnom ovakvom, brižnom i dosadnom, često unezverenom u tvom vremenu i prostoru. 
I neispavanom. 
I sve to u želji da ti što je moguće više olakšam sve živo, i da te zaštitim na, i meni samoj, često smešan način. 
A znam da je nemoguće i znam da ti to znaš. 


Vaspitanje za mene itekako znači pokazati deci ljubav... mnogo ljubavi... bez ustručavanja da to glasno izgovorimo. 
Ali tek sam vaspitavajući dečaka otkrila koliko je teško s rođenom decom istovremeno biti pravedan i strog i nežan i nepopustljiv i razuman i dosledan... i sve što treba kada treba. I postala svesna koliko smo stvarno odgovorni i zaslužni za budućeg čoveka koji postaje. I da li će to postati...




Ovo leto obeležili su šarenoliki događaji. 
Isprobalo se letovanje bez roditelja. I uspelo je. 
Sviralo se i pevalo. Malo javno, malo za svoju dušu. 
Recimo da gramofon opet radi. A prijatelji su opet oslušnuli naše želje. 
Roditelji su bili dosadni kao i obično, pritom još i ljuti jer decu više ne mogu da čuvaju u džepu. 
Deca punoletna, ali samo na papiru. Ustvari su maloletnija nego ikad.
A ovaj naslov gore... možda vam se čini da je pogrešan. Kao ona Antićeva Najljubavnija pesma, a ni reči o ljubavi... 
I stvarno ovde nije bilo govora o Rock'n'roll-u...barem ne mnogo... 
Uostalom, to i nije samo muzika.



Comments

  1. 'Ajd ponovo ... valjda ću sada uspeti da ostavim komentar....

    Ovde sve pršti od rock&roll-a, tako da.....ko razume shvatiće ;)

    Znaš li da su moja obojica "nikad sazreti i odrasti" položila vožnju sa 18? A znaš li da obojica ne voze i tabanaju po gradu ? Kada im treba voze ih drugovi. Kažu da sam ja kriva zbog toga. Izgleda da sam mnogo......zvocala ;)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ovaj moj ne mari toliko za zvocanje, al kad ponestane goriva biće veselo...biće mu žao što kola nisu na vodeni pogon:DDD... jesam veštica;)))))

      Delete
  2. Prvo, srećan rođendan i mnogo sreće, ljubavi i pameti!! Drugo, sve te razumem i sve si u pravu, ali život je, kao što si rekla rock&rol, znači malo brzog, ludog ritma, pa onda jedna dobra balada pa opet brzo i ludo, pa tužna, spora pesma i opet sve ispočetka... A mi majke, mi smo postojane kao stene, pomalo lude i dosadne, pomalo zabavne i otkačene, važno je samo da ne preteramo i ne odgurnemo ih svojom preteranom brigom. Znaš, kao u onoj poslovici:"Put do pakla popločan je najboljim namerama"! :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Sve si u pravu i ti... trudićemo se pa šta bude;)) Meni tako jezik radi automatski, a nemam dugme za isključivanje.. ne bih ni sama sebe mogla da slušam nekad, verovatno...:D
      Hvala na čestitkama!:*

      Delete
  3. Hi, hi, život je rock'n'roll :-)). Sve najbolje tvome sinu! I ja se pitam, ko mu je stavio drvo na put :-)). Kod moga sina je bila kuča na nepravome mestu...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ovaj svet stalno neke zamke podmeće našoj deci..;))))))

      Delete
  4. Srećan rođendan! ♥ ♥ ♥

    ReplyDelete
  5. Ajme mama al mu ga nadrobi :) Ko da sebe slušam kada moj bude počeo voziti ;) već drobim a tek mu je 14...što ti veliš ,brzo će i 18...neka su nam djeca živa,zdrava,vesela,pametna,odgovorna,pristojna,točna,oprezna,uljudna...Eeee, mogla bi i ja dosutra...Sretan sinu tvome 18. rođendan,neka sluša svoju majku i uživa :)
    A sutra ću praviti ovu tortu jer smo bez plina cijeli dan pa ne mogu ništa peći...
    Sretno i tebi i uvijek UŽIVAJ :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ako, ako, počni ti na vreme...što više toga sad kažeš ostaje ti manje za kasnije... valjda ;))
      Hvala, Sonja

      Delete
  6. Srećno sinu punoletstvo. Sve što si ovde napisala sam preživela i sada preživljavam i ako im je 39 i 34 godina...kad je mećava ujutru a znam da mora da ide na posao po toj mećavi, živa nisam dok mi se ne javi a često se i ne javi, onda šaljem poruku da vidim kako su stigli, što je još gore sad ih imam 4 o kojima moram da brinem ( snajke su tu ) ali brinu i oni o nama kad treba uveče da vozimo kući od njih, obavezno kažu, javite se kad stignete, i ako kojim slučjem se ne javimo, eto ih sa pridikama, zašto se nismo javili.....Ta naša deca, u jednom momentu, kad odrastu, počinju da brinu o nama, nekad i više nego mi o njima....ali sve je to deo naše uzajmne ljubavi.
    Mom sinu će biti rođendan za nekoliko dana, on ne voli torte, ali ćemo nešto napraviti što i on voli.
    Topli pozdrav.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš tako, sve je to sastavni deo naše uzajamne ljubavi i brige.. Hvala, Zoko
      Lepo provedite vaše slavlje

      Delete
  7. E što je dobar post! Strećan rođendan maminom velikom dečaku!

    ReplyDelete
  8. Pa rock`n`roll je sve sto ti se izdesavalo. Cestitam rodjendan! I moje srce strepi svake godine, svaki rodjendan...sve su veci, a sve maloletniji sto ti kazes. U stvari, samo im treba puno ljubavi i paznje i ne bi oni da se toga odreknu, a bi da budu ozbiljni i odrasli. Plazma tortu svi volimo, i ja je pravim na slican nacin. A poslednjih 2-3 godine pravim je i malo drugacije, a za to je POTREBNO: 600 gr slaga, 600 gr plazme mlevene i 100 gr eurokrema (moze i crveno razno voce umesto eurokrema). Ukratko, umuti se slag, pola se pomesa sa plazmom, a druga polovina sa eurokremom, umuti se mikserom. U kalup se stavi deo sa plazmom, preko krem od slaga i eurokrema (ili voca), i u zamrzivac. Kad se stegne izvaditi, ukrasiti slagom i to je to. Lagano i fino. Bez margarina, bez secera...Super je!

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts