Shine on you crazy diamond



Gde sam? U kuhinji. 
Je l kuvam? Naravno. Je l pečem? Kolače, naravno. 
Evo, u pripremi je i pita od bundeve, tj. tikvenjak. 
Pravim, popravljam i param. I zapisujem usput, pomalo.

Nešto malo o 25-ogodišnjici braka. Bila je onomad. Lep sunčan dan kao i '89.
Počastila sam svoju porodicu jednom torticom, vrućim domaćim hlebom i nekim posnim jelima jer je bila sreda.
Ništa restoran? Neko putovanje? 
Pravim se gluva, ne odgovaram. 
Neki aktuelan čin obeležavanja jubileja, možda neki nakitčić, nešto..
Dobro, evo priznajem, počastila sam i sebe. Jednim prijatno provedenim popodnevom u mnogo dobrom društvu. Društvu gde za sve zajedničke teme uvek, ali baš uvek, zafali nekih sat ili dva vremena.

I o tih 25 godina bih nešto da napišem, ali malo-malo pa zapnem, zastajem, brišem i pišem. Više brišem nego što pišem.
Znam da sam zaboravila mnoge dane. Lepo, zaboravila kao da se nisu ni desili. A sve što se zaboravi, verovatno i nije bilo vredno sećanja.

Znam da je jedna od stvari koje su se svakodnevno provlačile kroz naše dane bila muzika. Mnogo muzike. Ćutiš i slušaš.
Varnice, impulsivnost, nezrelost. Nestrpljivost koja nas je uvek iznova učila strpljivosti.
I deca. Ona nam ne daju pravo na luksuz preispitivanja da li smo zadovoljni ili baš i nismo. Ne pitaju da li možemo, umemo i hoćemo.
Možemo, umemo i hoćemo, naravno.
Uz decu godine trče.

Znam da je zaboravio ličnu kartu na dan venčanja. Znam da se popeo na drvo ispred porodilišta kad nam se rodilo prvo dete ne bi li video ''nešto'' ..?! Znam da mi je nabavio ''Bodyguarda'' čim se film pojavio kod nas i da sam htela da padnem u nesvest.
Znam da u nekim teškim trenucima ume da bude i majka i otac i brat i sestra i najbolji prijatelj. Baš najbolji. Kad hoće.
Nije tip koji donosi cveće. Kad poželim cveće, odem i naberem sama.


Ja svoje vreme, energiju i srce rado i nesebično dajem, zaljubljena u svoju porodicu svih ovih godina. 
Kažu mi da sam telefonski smarač, davež i saborac. 
I organizator i partibrejker. I portparol i ćutolog. Čuvarkuća, odana i staromodna. 
Kažem im, pazite se, umem da budem i vatra i voda i kamen. I polje i zalazak sunca i nevreme. 
Ali znaju da kad se oblaci povuku, opet se zaljubim. U sve njih.

A promenili smo se. Postali nervozni i džangrizavi.
I porasli smo uz decu, al' taman toliko da im ne budemo totalni smorovi. Valjda. Traganje za srećom svodi se sad na njihovu budućnost.
Nakon 25 godina znam da u predgrađu našeg zajedničkog života i dalje čuči ono što inspiriše svaki sledeći dan. Potrebna je velika volja i dosta mašte da tu nekadašnju čaroliju svakodnevno oživljavamo i obavljamo danas svakodnevne rutinske i dosadne poslove. 
Nekad nema volje. Nekad previše maštamo. Nekad ne uspevamo da obuzdamo reči. 
Nekad poželim sebi za rođendan da postanem manje osetljiva, tj. sasvim neosetljiva. Da ne vidim i ne čujem i da me baš briga. 
Ali to onda ne bih bila ja.. pa ništa.

Jedno znam sigurno, a to je da u ovim godinama već moramo da umemo da sami sebi obojimo dan.
A osmeh je dragocenost.


Pisala sam ovo i pažljivo birala reči i momente, preispitujući se da li je sve istina. Da li je sve baš tako. I opet sam sebi samoj potvrdila da volim lepe stvari da ulepšavam, a ružne ne volim još više da ružim. To mi je osobina nasleđena od babe i mnogo sam ponosna na nju.

I nisam pisala o poštovanju, poverenju, zahvalnosti, strpljenju, zanesenosti, samoći, porazima, pobedama, strahovima, besovima, nemoći, snazi, krizama, samokontroli, dilemama, o padanju, o ustajanju ... i mnogim drugim stvarima koje stanu u dve i po decenije.

Dve i po decenije. Četvrt veka.
On bi rekao: dobro sam ja izdržao. 
Ja kažem: sreća pa si na mene naišao.



I dobro raspolozenje me je tokom pisanja poslužilo, pa je nastala ova ''soft&fine'', ''baš kjut'' ili možda stara dobra ''pamtim samo sretne dane'' pričica. 




Ali zato, kad se spusti zavesa, oslobodiću ovu vešticu u sebi. Nije što je Noć veštica, nego da mi se nađe. Kao i uvek kad zatreba.

I da pojedemo po parče tikvenjaka...



Comments

  1. Srećna vam srebrna godišnjica braka sa nadomi željom da dočekate i zlatnu u najvećem zdravlju i sreći.

    ReplyDelete
  2. Divno, divno, divno!!! Sve najbolje u sledećih 25 godina :-)))

    ReplyDelete
  3. Kazu da je prvih 25 godina najstresnije, poslije je pjesma ;)
    Cestitam!!

    ReplyDelete
  4. Čestitke za godišnjicu :-). Samo se lepe stvari pamte. Ne mogu vjerovati, koliko toga je kod tebe i kod mene sličnog... Pjevat ćemo jednom zajedno Floyde :-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti, i ja se nadam ovo za Floyde, ali spremi se na to da nemam sluha;))

      Delete
  5. Evo, uz taj tikvenjak nazdravljam vam i zelim srecnu godisnjicu. Mogu samo reci da si ovo napisala po mom ukusu. Samo napred, kad ste dovde dogurali, ostalo je laća:) Kiss

    ReplyDelete
    Replies
    1. Evo, još jedna obećavajuća prognoza...Hvala, Nale;*

      Delete
  6. Iskren i totalno tacan tekst, bravo! Bravo za iskrenost i za 25!!!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti, jeste iskren koliko je pristojno ;))

      Delete
  7. Kažeš...više brišeš, nego što pišeš...biraš momente i reči ...ulepšavaš lepo, ne ružiš ružno....izgleda da nam je sistem isti...pa čak i sada kada pišem komentar radim istu stvar....
    Juče sam pročitala samo par uvodnih rečenica i shvatila da ću ceo tekst morati da pročitam ujutru. Toliko je ličan i meni blizak, da sam morala da budem sama i jutarnje "umrtvljena" kako ne bi moja "veštica" iskočila na jedan, a svakim danom je sve teže obuzdati.
    Tekst za razmišljanje, presabiranje i donošenje nekih odluka koje počinju sa "ili" i tako se nekako završavaju.
    Čestitam ti četvrt veka....bilo je tu mnogo čega za čestitati...znam iz iskustva ;)
    ♥♥♥

    ReplyDelete
    Replies
    1. Šta da ti kažem, nego hvala na čestitkama... svim ;*

      Delete
  8. Čestitam godišnjicu braka i želim još mnogo mnogo zajedničkih godina.
    Divan post si napisala.
    Mi zaboravimo svoju godišnjicu, nekako ne mislimo o tome, i tako je bilo i kad su vremena bila bolja. Možda bi trebalo, makar kaficu popiti i pomenuti :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa makar kafica nije na odmet " za dobra stara vremena..";)) Hvala, Neno

      Delete
  9. prekrasan post! drago mi je da ste komentirali na mom blogu pa da i ja otkrijem vaš. :)
    sretna 25. godišnjica!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Ana, bilo mi je zadovoljstvo da prokomentarišem sve, a naročito Diamonds and rust ;) Pozdrav

      Delete
  10. iskrene čestitke draga, bravo, pamti i dalje samo sretne dane, kao i ja i sve druge, ja ih pamtim već 42 godine, Prekrasan post, hvala na posjeti i komentaru.

    ReplyDelete
  11. Divan post, draga. Iskren, do bola :) Cestitam ti srebrnjak i zelim jos puno yivotnih ulepsavanja, tako je draze. Ali, i dalje ovu dozu realnosti, jer.. to je zivot!

    ReplyDelete
    Replies
    1. O, hvala tebi što si me tako lepo razumela ;):**

      Delete
  12. Divan post, sa svim onim životnim situacijama, dilemama, radostima...Neka vam je srećno!

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts