Ovo, ono, hrono..



Moja ishrana je prilično diskutabilna stvar. Široka bi tema bila i dugačak post.. Zato neću dugo da je obrazlažem. Reći ću samo da danima umem da budem disciplinovana i umerena, a zatim danima neumerna i potpuno nezainteresovana za bilo kakvo bavljenje svojom ishranom. Ogledalo tih dana mrzim i obilazim u širokom luku.

Pokušavam zadnjih mesec dana da nešto promenim na bolje. Volim da jedem, ali možda još više od toga volim da kuvam. Pečem i mesim. I to verovatno neće tako lako moći da se promeni. 
Neću zato ni da menjam. Ali sam se ipak odlučila da probam da pravim laganije i zdravije obroke. 
Dakle, da probam.

Hrono ishrana mi deluje kao previše strog i odbojan naziv za ishranu, hranu, ukuse...  Zato sam ja dugo i tvrdoglavo odbijala da uopšte obratim pažnju i malo se upoznam sa tom tako popularnom pojavom u našem društvu.
A hrono ovo i hrono ono na sve strane oko mene.
Ćerkina drugarica, lepo dete kao lutka i inače, sa ovim načinom ishrane doterala je izgled.. ma nemam adekvatan izraz. Međutim, primetiću da je osim spoljašnjeg izgleda, izraz nekog unutrašnjeg zadovoljstva još i više došao do izražaja. 
No, bez obzira na nju i još nekoliko primera sa kojima sam se sretala, ja ostadoh nepokolebljiva skoro dve godine.
Pročitavši nedavno nekoliko tekstova na temu videh da nije ni komplikovano ni odbojno toliko koliko, rekla sam već, zvuči. Fina lagana jelca, salatice, poslastice, pa potpuno prilagodljivo nekom mom dosadašnjem načinu pripreme hrane... 
Ali hlepčići su definitivno pobedili. Primetili ste već da volim da pečem hleb.
Svesna svoje nediscipline kad su bilo kakve dijete i režimi u pitanju, prvo odlučih da ne želim da se maltretiram. Ničim, pa ni hrono ishranom. Ja jednostavno volim da gricnem povremeno, između obroka i tu nema leka, čini mi se... Onako, ćutke obećam sebi da ću malo da se potrudim, oprobam u nekim novim receptima, namirnicama i kombinacijama sa potpunim izostavljanjem griže savesti ako i zgrešim ponekad. Pabožemoj...
Tako ja proučivši jedne noći "sve" detalje rešim da se za početak bacim na isprobavanje nekih hlebova iz liste ponuđenih recepata sa divnog bloga Hrono kuhinjaI nisam pogrešila. 

Evo, za početak jednog recepata za mnogo ukusan hleb:

Zamesila sam ga sa čašom ražanog i čašom i po heljdinog brašna uz dodatak pune šake mešavine semenki lana, susama, suncokreta i bundevinog semena. Iz originalnog recepta izostavila sam sodu bikarbonu.



Slede oni mafini iz prošlog posta. Nekako se više uklapaju ovde. Dobila sam recept poodavno, ali pošto me nije zanimao recept na kome je povećim slovima pisalo HRONO MAFINI, ignorisala sam ga do sad. Glupa sam, znam.
Po receptu je trebalo staviti dva belanca, ali sam se odlučila za jedno celo jaje. Ne volim da imam viškove kad nemam na vidiku mogućnost da ih upotrebim. I znate šta je najbolja stvar od svega s ovim mafinima. Drugi put kad sam ih pravila (bilo je jutro) vidim da nemam trunku praška za pecivo. Sodu nerado koristim. Ja onda lepo zamesim samo s kiselom vodom. I ispadnu odlični, majke mi!
I dadoh im usput jedan lepršavi naziv..

I nadalje ću objaviti sve ono što isprobam u svojoj kuhinji sa spomenutog sajta. Ima odličnih predloga, videh već. A autorka je sve dosadašnje recepte prikazala uz jednu umerenu i opuštenu dozu strasti ka hrani, da sam time baš bila dodatno oduševljena. Znači nema nekih vrlo strogih i pretencioznih, nesavladivih pravila, pravila, pravila.. koja se često sreću u raznim dijetama i od kojih vam je i na samo čitanje muka. I imate utisak da vam neko drži pištolj u leđa i kaže: "Jedi salatu bez ulja. Jedi! I polako žvaći!"
Povrće je i inače pretežno zastupljeno kod mene u kuhinji. I pečurke. Uz peciva, naravno...:( Pa se nešto setih, ih samo kad se uskoro dočepam paradajza i krastavaca.. biće sve lakše.

Dakle, bez uzbuđenja, opterećenja, mnogo odricanja, zbog hrane stresiranja i živciranja.. idemo dalje. Ove godinice što ih naređasmo jednostavno ne idu ruku pod ruku s onim nekadašnjim grčevitim pokušajima da se bude "vitka k'o nikad". Pa je l' nije? Smatram da je dopušteno probrati i izabrati ono što nam pojedinačno najviše odgovara, kako s hranom, tako i s drugim stvarima u našim životima. 
I slano i slatko i odricanje.. taman onoliko koliko nama samima odgovara. Valjda smo već prestale sa suludim pokušajima da se drugima svidimo više nego samoj sebi. Drugima je ionako teško udovoljiti.
Zato biramo da se odlično osećamo. Koliko god je to moguće.

Uživajte u svakom zalogaju, pa makar to bila i Hrono ishrana ;)


* * *

Evo šta sam još spremala zadnjih nedelja. Možda dobijete ideju za sutrašnji ručak.

-Palačinke od heljdinog brašna s nadevom od kajgane i zelene salate.
-Zapečeni prokelj sa krompirom. Samo obarite prokelj i krompir pa kratko zapečete s narendanim sirom preko.




A red je da se malo i zasladimo nekad... naviklo se ;)

- Čoko-kiflice ( 250gr heljdinog, 250gr. pšeničnog brašna, puna kašika masti, 2 kašike šećera, 2 vanile, 200-250ml kisele vode, kvasac ). Umesiti testo, pa kad nadođe praviti i filovati kifle nadevom po želji. Ja sam ih punila kockicama crne čokolade.
- Ova tortica desno je ona što sam je "polomila".. Istog je sastava kao i mini cheseecakes iz pre nekog posta (Sonja, tvoj omiljeni, rekla bih ;). Samo je dodata otopljena čokolada u fil. I nije mi se nešto dopalo u tom ukusu.





E, ovo mi je favorit. I po brzini spremanja i po ukusu. Kuvani krompir, grubo usitnjen viljuškom, začinjen belim lukom, peršunom i maslinovim uljem. 
Pobednik!





Juče je tetka šetala svoj plavi komplet zajedno sa mojom svekrvom koja voli roze. Ih, pa gde da izostavim svekrvu ;)
Al' što umeju da poziraju..




I za kraj, evo vam jedna papirna korpica puna papirnih žutih ruža..




Comments

  1. Kod tebe je uvjek tko slastno
    a ja moram da sam na krekerima i čaju
    zbog rota virusa
    krasan post
    pozdrav Tamara

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Tamara, oporavi se što brže ;)

      Delete
  2. Post u kome se nalazi 99 % zena...kad,sta,kako,kako drugi,njima uspe,bravo,probaj,odustani...pa opet ispocetka,procitala,videla,onaj probao,njemu uspelo,kad on moze,ja da probam...
    Sustina je da srpska zena i domacica koja kuva ,mesi,sprema prste da polizes,stvarno treba da bude malo i caknuta da sve servira a ne proba nista jer uz savrseni zenu ide i savrsena linija! Za koga?Za one sto prste polizu kad pojedu sve ukusno sto si spremio.Nesto mi u toj racunici ne stima. ako cemo vitko AJMO SVI na salatice a ne ja salatice a vi urmasice! NIje fer prema zenama.Mi sve moramo i mozemo.E ne moramo.KO kaze?!

    ReplyDelete
  3. Uh, svašta si ti napisala u jednom postu! Hljeb ti je vrlo sličan mom, samo što ja koristim prirodni kvasac (lievito madre). Treba malo pripaziti koliko se jede, a to nije tako jednostavno. Ni ja ne volim dijete, jedino ako je zdravlje ugroženo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Šta još da kažem.. ispričana tema i dosadna već a opet je pričamo..:))

      Delete
  4. oj draga moja nemoj se ti puno sekirati kilaża gore ili dole:)))
    a żenka linija:))) ja radim u butiku ... da ti każem najlakše obučeš żenu koja nosi broj 42 normalan broj:)))
    ono 36 to je več teże:( ne stoji sve kako treba :(
    tako volim lepe pune żene a pogotovo zdrave u duši:)))
    barem se znaju od srca nasmijati:)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Imaš ti pravo, Vesna. Samo se retko toga setim...

      Delete
  5. Divan post i sve mi je lepo...hrono ishrana je zdrava i sviđa mi se...moraću malo više da pročitam o njoj. Pozdrav draga Sandra.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Zoko..čini se dobro... ja više od svega volim brze efekte, ovde ih nema i to mi smeta...

      Delete
  6. E, stvarno sam se zapalila na taj tvoj recept. :-)) Ali kod nas je problem, što ostali samo probaju, a ja jedem. :-))) I izbjegavam ogledalo. Naravno. Dobre su tvoja tetka i svekrva. Prave manekenke. :-)) Posle svega dobroga za pojesti u tom postu, žute ruže su mi najbolje. :-)))

    ReplyDelete
  7. Ufff, svidja mi se sto se sve jede, i neke stvari postujem, koliko vidim. A li da po 4h nista ne gricnem - e to ne znam da li bih mogla da zrtvujem :)

    ReplyDelete
  8. Drago mi je što ću i kod tebe čitati hrono recepte. Ja sam na hrono, još malp pa pola godine. Glavni cilj je bio smršati.
    No, ja se nešto ne trudim mnogo u kuhinji, zamesim hleb, skuvam neko varivo od povrća sa malo mesa, isto za tri dana, a ove zime pojela sam belanaca i praziluka koliko nisam za ceo život.
    No, osim što sredi liniju, ovaj način ishrane nas oslobađa i mnogih zdravstvenih problema, alergija, astme, masnoće u krvi.
    Samo od depresije ne spašava ništa.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago mi je što te interesuje hrono, srećno i nadalje..

      Delete
  9. Ljudi se u poslednje vreme sve više vraćaju prirodi u svakom pogledu i mislim da je to dobro. isam disciplinovana popitanju hrane. Zvuči čudno, nije dane volim da jedem, ali meso uvek menjam za povrće, već je problem što sam neumerena. Jedan dan jedem, dva ne jedem, pa kad sednem onda nemam meru i tako u krug.
    Rešila sam da postepeno dovedem sebe u red i da se vratim na ono moje staro da postavim sebi granice i pridržavam ih se.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts