Ko se boji šivaće mašine još



Malo mi je duže trebalo da savladam strah od šivaće mašine. Spominjala sam već da je imam ali je ne pipam, ma ni u prolazu.... 
I tako sve do nedavno.
A kad sam joj se malo približila (i ona meni), rodila se ljubav. 



I kao što sam sama od sebe očekivala, prvi komadi koji su pod mojim rukama i mašinom nastajali bili su vezani za kuhinju. Jedna vrećica za.. šta drugo nego hleb.. ali nije mi baš onakva kakva bih volela da je ispala (pa je nisam ni slikala). 
Krpe neke sam sašila, rasferšlus ušila na torbi heklanoj još prošle godine, neseser napravila... 
Dakle, ljudi, kad sam zašila prvi rajsferšlus, toliko sam bila srećna i ponosna da sam lepo htela samu sebe da izljubim. Eto, toliko ja nisam imala pojma o šivenju i uopšte o bilo kakvom baratanju s mašinom za šivenje.



E, tu sam se već razbahatila pa sam krenula u misiju šivenja kućne kecelje. Namenila sam je, iskrena da budem, sinu. Jeste, sinu. Što da ne. Pa ako je muško ne mora da se prlja po kuhinji kad recimo poželi da napravi palačinke. A zna da pravi palačinke. Nego šta ;)
I boje su mi se činile pristojne za muški komad kućnog odela.


Ali, ja kad mi nešto dobro krene i lepo napreduje, ja se razuzdam i počnem onda sa nekim detaljisanjem koje nije ni bilo u planu, pa hajde još ovo, pa onde ono... Krenu mašnice od ostataka materijala, heklani cvetić.. i ništa ne beše od muške kecelje. 
Rekoh, da ne preterujem. Em hoće ponekad da napravi palačinke, em da ga teram da nosi mašne.
Tako da je ova keceljica završila u Marijinoj kuhinji. Sviđa joj se.





Eto, to su bili oni prvi, početnički koraci koje sam morala da zabeležim. Sledi još puno učenja i vežbanja.

Ovo je onaj post gde vas nagovaram da uradite nešto što odavno priželjkujete. Ako je to šivenje, sad mogu sa sigurnošću da vas ubeđujem. Još ako već imate mašinu.. divota.
Pitajte nekoga za "malu pomoć". Ja sam pitala jednu Vesnu i od nje dobila znate koji odgovor? "Ima da šiješ sve da se puši." :))
Ostaje nam posle toga još dosta truda, ispipavanja, isprobavanja, paranja pa kretanja iz početka, pomalo i nerviranja i na kraju zadovoljnog zagledanja urađenog.

Ako želite da šijete, uradite to.
Umete, samo još ne znate da umete. Majke mi.


* * *

A jedna sitnica od velike pomoći pri šivenju je jastuče za igle. 
Ja sam ga sebi uradila pomoću nekih starih neupotrebljivih pamučnih čarapa. 



Napravila sam krpenjaču (kao ono nekad što smo ih pravili), zašila malo heklanih cvetića i listova, koje sam pozajmila s jednog drugog projekta, opheklala i korpicu, zavezala mašnu... i zabava može da počne ;)





Comments

  1. odlično si to sve uradila, kecelja jako lijepo izgleda pa iako nije za sina, bit če ih vjerujem još..
    Samo tako nastavi dalje, ide to tebi!
    Ja znam da šivam ali mi mašina u kvaru več duže vrijeme, treba na servis za koji trenutno neznam kad če , a vjeruj mi da mi fali taj strojček ma za bilo što kad želiš da uradiš, potkratiš zavjese ili traperice djeci, stvarno fali :D
    Svaka čast i na krpenjači koja dobro dođe i za dekoraciju :D lp

    ReplyDelete
  2. Sjajan post! Ja mnogo volim da radim na šivećoj mašini. Poseti moj blog i komentariši ako želiš:

    mylife11212001.blogspot.com

    ReplyDelete
  3. Sandra, čudovitu kecelju si uradila, a ne samo nju, ova korpica za igle je super slatka! Pa dobro ti ide šivenje, jedva čekam šta češ svega ljepoga da uradiš i pokažeš. Imaš ti zlatne ruke, stvarno.

    ReplyDelete
  4. E, ovo kao da si za mene pisala! Majka zna da šije al ja od mašine bežim otkako sam stasala za to učenje. Sve se plašim, izbegavam, razmišljam... I, naravno, još uvek ne znam ništa ni da porubim na mašini. Jastučnice mi trebaju. Krpe mi trebaju. Kecelje trebaju. A, sve to kupujem i nikad da kupim baš ono što mi se dopada, nego uvek neki kompromisi. Ti si sve to lepo sebi sama napravila, kako radi svaka pametna žena. E, moraću da izvučem mašinu na sred dnevne i da zovem majku za uputstva! ;) Javim ti ako od mene bude nešto (a, sumnjam).
    Divan post sa divnim i toplim sličicama. A, oduševila si me sa tim detaljima na priboru za šivenje i kecelji... Svaka čast! <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. E pa, samo ću ti reći: ne sumnjaj više, dosta je toga bilo... kreni i javljaj kako napreduješ ;)) :*

      Delete
  5. oj draga moja jaaaaa se boljim masine:(((( tata i mama su mi je poklonili lanske godine za roj . dan moja velika zelja je b ila:))) kupili su mi overluk......
    ali ona je pristala kod moje sestre:(....... sad ceka tamo da se hvati posla....
    ja sam majstorica u heklanju ali masina:((((
    ne pa ne:((..... kako ono ima da se puši haha.... ljepo si uradila ovu kecelju ja se javim da ispecem palacinke:)))...... zelim ti puno uspjeha s masinom i da sve čega se hvatis da ti uspije:))) bas me raduje toja nova ljubav:)))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Vesna, nema plašenja.. majstorica u heklanju jesi, ali možda još nije pravo vreme za mašinu.. već radiš prelepe stvari iglom... Sačekaj pa kreni uskoro.. šteta je za taj overloock ;)

      Delete
  6. Oho, sad samo naprijed u nove poduhvate!

    ReplyDelete
  7. Pročitala sam sve od početka do kraja i nasmijala se do suza. :-) Što me nisi zvala, pa da te ja izljubim, kad si ušila rajsferšlus ? :-)) Meni je stara mašina crkla, pa sam nabavila novu, ali nikako da se zavolimo. Pokazat ću joj tvoju divnu kecelju, pa da vidimo. :-))

    ReplyDelete
  8. ljepa ti ovaj konac za heklanje koja je znamka i broj boje:)))

    ReplyDelete
  9. E, divna si, ma preslatka. Bas mi je drago zbog tebe! Kecelja je divna, kao i sve ostalo. Nema, imas gen kreativnosti u sebi, ceo tvoj blog odise time. A za ovo sto si rekla potpuno u pravu-"Ako želite da šijete, uradite to.Umete, samo još ne znate da umete. Majke mi". Ja to upravo stalno govorim i zalazem se za to, majke mi

    ReplyDelete
  10. A,da, biraj snit sa mog Facebooka koji hoces da ti posaljem, u ime tvog slatkog pocetka

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jao, ovo je predivna nagrada za moj trud :))) Hoću :*

      Delete
  11. lijepo si ti to sašila, ne vidi se uopšte da si početnik :)
    samo dalje nastavi tako i vježbaj. šivanje uopšte nije teško, pogotovo ako mašina sluša i ne zapinje.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa najbolje mi ide kad "teram" pravo..;))

      Delete
  12. Prekrasno si ovo uradila
    pozdrav Tamara

    ReplyDelete
  13. Divno, divno, i kecelja i fotke :-) Ja sam uz moju baku naučila da šijem i pomalo da pletem, sada nemam mašinu a kad odem na vikend kod mojih ponesem šta treba da se uradi pa rado sednem za mašinu :-) Pozdrav Ivana

    ReplyDelete
    Replies
    1. Eto, znaš o čemu pričam... Hvala, Ivana!:)

      Delete

Post a Comment

Popular Posts