Mala noćna razmišljanja





Imam jednu drugaricu koja kad god se dotaknemo teme "muke sa odricanjem od hrane" iznosi svoju analizu, tj. teoriju kojom se vodi već dugi niz godina. 
Kaže: Šta?? Da ga jedem? Pa da ono posle jede mene.. Da nadrljam! Da se mučim nedeljama za ovo malo slatkiša.
I uostalom, jesam ja to probala? Jesam, naravno! I to ko zna koliko puta u životu. Je l lepo? Jeste. Al nije brate toliko vredno da mi pravi nesreću oko struka. 
Pih, krofne, uštipci, kolači... velika stvar. Pa neće oni mene da savladaju.. a jedu mi se tako nekad, jedu mi se u velikim količinama, ne nekim malim. 
Potpuno razumem to za količine. U tom grmu i leži zec. Znam sve. 
Teorijski znam. Primeniti je malo teže.
Tako se ona sa mnom ali i sa sobom samom izrazgovara. Da šansu i kolačima.. a i sebi. Pa ko je jači. I uglavnom pobeđuje zdrav razum, baš kako i treba. I bude pojeden tu i tamo kolač ili dva.. nikako cela vangla.

Na hranu smo većinom slabi. Posebno na slatkiše, tako primamljive i ljupke. Velika je to sreća za relativno male pare. Ne moraš da otputuješ ili da se častiš novom garderobom, da se preseliš u veći i lepši stan. Jednostavno umesiš sebi dnevnu dozu sreće, sa fondanom ili ne, čokoladnu ili voćnu, u vidu kiflica ili keksića.. sve jedno je.

A ja ovih dana kad god zaključim dnevne obroke, negde oko sedam uveče, počnem da haluciniram. 
Pred očima mi se ukazuju neke krofne, onako zlatne, lagane i šuplje.. Sve mi se čini da lete oko mene kao oblačići. Gledam ih kroz onu šećernu prašinu koja sa njih pada i raspršuje se u vazduhu...
I sve neke karamel prelive mutim u glavi (koje inače ne pravim i ne znam da pravim). Posle tu karamelu prelivam preko svega što mi padne na pamet. Preko palačinki, mafina pa i onih krofni.

Volim nekako da jedem noću i volim da jedem slatkiše noću.
Reći ćete, pobogu ženo, misli na nešto drugo, radi nešto, skreni misli. Znam ja šta treba, skrećem uporno, ni ruke nisu dokone, mislim usput na bezbroj drugih tema i ideja. 
Planiram, izmišljam.. ali u mislima mesim one krofne i lepo mogu da osetim šećer na rukama..

I kad god uspem da odolim napadu sopstvenog blesavog mozga, pomislim: Koji sam ja meni baksuz i inadžija i ovan.. Svaka mi čast.

Ja nisam još čula da muški ovako crkavaju pred ukusnim zalogajima, a mene čak i ovaj tekst nasikira. 


Evo zato danas nešto fino slano (bez belog brašna ;) 

Tart na podlozi od heljdinog brašna




Za testo je potrebno:

120gr. heljdinog brašna
50gr. ražanog brašna
3 kašike mlevenog lana
1 kašičica semenki lana
kašičica praška za pecivo (ili kvasac)
2-3 kašike ulja ili kašika masti
malo soli
kisela voda (koliko je potrebno da se zamesi testo koje se ne lepi za ruke)

Ostaviti da odmara oko 30 minuta.

Utisnuti u kalup pa preko poređati red šunke, posuti mrvljenim sirom (ja sam koristila fetu), narendati malo kačkavalja i sve zaliti prelivom. 
Preliv je od dva umućena jaja, šoljice mleka, 3 kašike ovsenih pahuljica i vrlo malo soli. Preliv umutiti viljuškom i ostaviti da odstoji 10ak minuta da pahuljice malo nabubre.

Peći u ugrejanoj rerni 30-40 minuta na srednjoj temperaturi.







Comments

  1. E tartove najvolEm. Hleb uglavnom ne jedem, ali pite i tartovi su pod moranje! Danju, a najbolje nocu :) I ja vec nedeljama uvece u krevetu najvise volim da razmisljam o nekim receptima. Mahom slatkim. I ne mogu da docekam jutro, da ih zgotovim. Jer mi se trenutno moze!!!

    ReplyDelete
  2. Hahaha, baš sam se slatko nasmejala. Ja srećom nemam problema sa stomakom i strukom pa mogu da jedem do mile volje, a i da pravim kolače kada mi se da i kada imam vremena. Uglavnom kada spremam kolače Leki, moja krpa-zakrpa me ostavi na miru pa čak i pripomogne, jer slatko je ipak slatko!!!! pozdrav Ivana

    ReplyDelete
  3. Uff,moram ovo da probam.A gadjaš u metu.Ja ovih dana samo prosledjujem recepte koje bih volela da pravim i jedem.A ne pravim jer ne mogu da ne jedem.Samo gledam slike i plače mi se :))

    ReplyDelete
  4. draga moja ljep pozdrav
    što se tiče kilaže ja bas necu puno da diskutujem........ali ja mislim papaj dobru hranu budi sretan u duši i tako če biti vse ok :)))
    a ovo što si ispekla izgleda super:)))
    kilażu preskoci hihih

    ReplyDelete
  5. Sandra, ti si carica! :-) Opet si me nasmijala do suza sa tim letečim krofnama i halucinacijama. Tvoja mala nočna razmišljanja su svetska.:-) I muškarci haluciniraju krofne sa šečerom. Barem moj najdraži. Ja haluciniram slano, tako nešto, što si ispekla na kraju. I fučka mi se za dodatno nesrećo oko struka.! :-)))

    ReplyDelete
  6. Dopada mi se ovo " Jednostavno umesiš sebi dnevnu dozu sreće.." Obožavam slatkiše, ali ih trenutno ne jedem .. iz inata. A, sad zaredali neki rođendani, ma čelična volja mi treba da odbijem, ali izdržavam ;)

    ReplyDelete
  7. Obožavam te ♥

    Znaš...meni su jednom rekli da kada nešto mnoooogoooo jedeš i stalno....ogadi ti se ! Hmmmmm....probala sam sa tom tehnikom i mogu da ti kažem da deluje....ogadilo mi se da ih pravim, ali.....i dalje ih jedem u nenormalnim količinama. Čak sam nekad davno radila u nekoj poslasičarnici. Gazda mi rekao da kući ne mogu da nosim, ali u radnji mogu da pojedem koliko god. Pitala sam a da li je siguran u to što priča, rekao je da jeste.... ni sada mi nije jasno zašto je zatvorio radnju posle 3 meseca, a baš nam je lepo išlo.... ☺

    ReplyDelete
  8. Noću se budim čim znam da ima kolača u frižideru! Teška je to bolest, priznajem! :)

    ReplyDelete
  9. Lepo si me nasmejala sa tvojim postom i mislim da svako muči neku svoju brigu sa hranom. Ja nemam običaj da jedem uveče, naš zadnji obrok je oko 4 po podne i šetnja, ali ja uveče volim da pojedem voće a ni to nije dobro...celog života sam bila mršavica ali kako je počela menopauza postala sam buca i pored toga što šetam po dva sata dnevno, nekad i više, hormoni čine svoje, Preporučila bih ti, ako ti se jede, pojedi jednu, što znači kontroliši količinu....imam jednog u kući, koji jede testa i peciva od svakog više a mršav je kao da ne jede....muškarce muči druga briga...Pozdrav draga moja Sandrice.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts