Čokoladnija čokoladna torta za njega






Danas sam se probudila tolerantna.
Puna razumevanja i saosećajna. Smirena i skoncentrisana. Svesna i promišljena. 
Otpušenog nosa i neoprane kose.
Počupane brade, brkova i obrva.
Sinoć sam rekla sebi, ajd' kosa neka je do sutra ali ove dlakurde ko razbucane četkice za zube.. baš su dosadne i brze. Kad pre porastoše. A uveličavajući prizor - pravi horor.
I šta ja znam u ovim godinama šta može preko noći da se desi. Pandrknem za čas. Što, pa u ovo današnje vreme ništa nije čudno. Ali onolika brada.. ne ide, stvarno.
Tako ja sinoć nabadajući u polumraku, bez naočara (koje sam pozajmila jednoj osobi. da, pozajmila) sredim stvar donekle.
Jedino nokte izgleda nikad neću da dovedem ni u neki osrednji red. Pokušavala sam. Mnogo brate posvećenosti traže. Ili barem rukavice za pranje sudova.

Nego da se vratim na ono zašta sam vas okupila ovde. Na recept za ono gore čokoladno a jednostavno savršenstvo od torte.

A pravila sam je za rođendan njemu zato što me dugo nije iznervirao.
Sad ću da vam kažem još zbog čega.

Zato jer je kao počeo malko da me kapira. Zna kad da ne pita i da se ne čudi. Zna izgleda da je naljbolje nikad to da ne radi. 
Šta misli, to je njegova stvar. Ne mogu još i o tome da brinem.

I ne smara decu kao ja. Ne bih to podnela.


Zato što je nedavno tražio da mu uramim ove ceduljice da se više ne gužvaju po kući. Iako nije istina to što piše na jednoj. Neka ga, nek se zanosi.
Gledala sam tada dugo u one papiriće. Znam otprilike i kad su ispisani. Mnogo davno. Uramiću ih naravski. Nekad kad mi nije jasno šta je tačno život, da se podsetim.

Zato što su naš život ti "hajlajt" momenti sa svim onim što se nalazi između. Samo što na ono između ne obraćamo pažnju. I bolje, možda.

I zato što je skinuo TV antenu devedesetih a ja htela da presvisnem od brige kako ćemo dalje da živimo bez televizora. Zato sam mu posebno ovu tortu pravila.
Zato što smo preživeli i propustili sve ružičaste zabave miliona. 
Marija je doduše išla neki put krišom u komšiluk da gleda Esmeraldu.

Zato što se Stiv skoro upiškio na sajmištu u Hali 1 jer nismo hteli da propustimo ni delić od Deep Purplea i da vodimo dete u wc.
Zato što smo bili i ološi roditelji ponekad.. i baš nam je bilo dobro. Smejem se uvek kad se setim. I plače mi se. I opet mi se ide.

Zato što je jedan dan prošle godine bio lepši od svih najlepših septembarskih dana u Smiljanu. Tesla i mi. Pita za usput i plej lista po mom izboru. I elektromotori i transformatori, i sva ta struja i čuda.
Zato što nas je struja koja nas nije ubila, povezivala na razne čudne načine svih ovih godina. 



Zima danas nema šanse. Slobodno nek se ne diže magla. Neka je. Tolerantna sam za sve pa i za maglu. 
Kapiram da je ovo njen dan. Kapiram i sebe i sve se bolje podnosim. Ne čudim se više.
Tolerantna sam beskrajno.
Do sutra, verovatno. Možda čak i do prekosutra.

Jedino što bi mi trebalo je jedno dugme da mogu kad ga pritisnem da odagnam sumornost i da svoje hajlajte emitujem i opet iznova proživljavam uvek kad poželim.
Jer oni su sunčani i srećni. 
Oni su leto pod suncobranom, cika i prskanje vode po užarenim nogama. Oni su najduže šetnje zelenim planinskim livadama. Najlepše obojene i izmaštane jeseni u Toskani i neuprljani, tek napadali snegovi. 
Oni proizvode iskrene osmehe a ti osmesi su ono najdragocenije što možemo sebi da poklonimo za naše i njihove rođendane a i ovako..



* * *


Čokoladnija čokoladna torta

Za koru:

5 jaja
200g maslaca
100g šećera
100g čokolade
50g kakaa
2 kašike rogača
3 kašike brašna
pola kašičice pr. za pecivo

Za ganaš nadev:

400ml slatke pavlake
200g čokolade

Izrada kore:
Otopiti na slaboj temperaturi ringle čokoladu i maslac. Zatim mikserom umutiti belanca. U drugoj posudi mikserom umutiti žumanca sa šećerom, dodati kakao, rogač, pa zatim i otopljenu čokoladu i maslac. 
Na kraju umešati brašno i prašak za pecivo.
Belanca postepeno dodavati i lagano mešati špatulom ili žicom za mućenje.

Obložiti okrugli pleh prečnika 22cm pek papirom, pa uliti smesu. 
Peći oko 35-45 minuta na 180 stepeni u prethodno ugrejanoj rerni.

Dok se kora peče napraviti ganaš krem za nadev.
U šerpici na laganoj vatri zagrevati pavlaku i izlomljenu čokoladu. Kad se čokolada potpuno otopi i sjedini lepo sa pavlakom, ostaviti po strani na hladnijem mestu da se prohladi. Povremeno promešati. 
Pre nego što se potpuno stegne rasporediti preko ispečene i prohlađene kore.












Comments

  1. Kad sam otvorila tvoj post, mrknuo mi internet. :-) Trebalo je tako, da u miru sve pročitam i u mislima ispečem tortu. :-) Volim tvoja razmišljanja, ali nemoj više nikad pozajmiti naočare. :-)))

    ReplyDelete
  2. I aj sam od moje mame uzela svesku sa papirićima , koje smo jedni drugima ostavljali na frižideru kao poruke. Mnogo lepše nego sms. I kao zbirka uspomena kroz vreme kad smo odrastali i sećanja na naše roditelje. Torta za njeg aje baš čokoladna!

    ReplyDelete
  3. Mnogo volim kad je ovako napisano, red emocija i razmišnjanja, pa red recepata. Ali volim da čitam natenane. Bez gnjavljenja "joj mama, opet ti tvoji recepti". I bez pranja suđa i mešanja ručka kao propratnim radnjama (jer tada obično pijem kafu).
    Sad kad se " uhvatim" za ovu čokoladnu ko za onaj kolač sa kruškama...

    ReplyDelete
  4. ide sve od ruke:)) torta pogotovo:)) one male poruke bas slatke:))

    ReplyDelete
  5. Predivno sve, ti, torta, oduševljeno sam čitala!

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts