Postpraznična depresija





3.januar, 11 sati i 45 minuta. Neka prijatna tišina struji stanom.



Okupili smo se u kući pre nekoliko dana da kompletni, veseli i siti provedemo praznične dane. Moja euforija naravno traje danima pre takvih događanja. Sve mi je tada lakše. Sve mogu. Tada sam raspoloženija, nasmejanija, brža, pouzdanija, tolerantnija, doteranija, srećno gladnija. Oličenje kraljice majke koja stoji na vratima kuhinje i dostojanstveno raširenih ruku čeka da u zagrljaj primi, po svetu rasutu i izgladnelu joj, decu. 
I sve to uz neku muzičku podlogu.



* * *

Ulazim u kupatilo i zatičem na mašini za veš i oko nje omanji sajam kozmetike, gde preovlađuju "forever young" vodice, tipa micelarna, osvežavajuća, srećna, vesela i ostale.
TUFERI SE NE BACAJU U WC ŠOLJU!! - dreknem po ko zna koji put u životu istu rečenicu.
Ne u našu šolju. U neke druge šolje možda mogu tuferi da se bacaju. Naša šolja ima posebno mesto i tretman u našoj kući, od onda kad sam je vlastoručno otpušavala sajlom.
Završim svoj posao u kupatilu i pri izlasku, još jednom s vrata bacim "Emilija Popadić pogled" prema izuzetnom haosu u svom izuzetno zastarelom, ali najbolje moguće sređenom i očišćenom kupatilu, koje na taj izuzetan način tretiram samo još kad mi deca dolaze iz velikog grada.
Ona ista deca što se sad bahate po tom skučenom kupatilskom prostoru, sa svojm gelovima, trimerima, fenovima, puderima, serumima, aurama i revlonima.

Rešila sam nedavno da ove godine ne pravim prazničnu tortu, već da mi u tu svrhu posluže orasnice, kao fini, lagani slatki zalogajčići. A planirala sam da mi onako pufnasto bele i savršene, glume glamur uz svedenu dekoraciju na vitrini. Baš kao sve što je ovih dana aktuelno po onim silnim internetima.

Orasnice smo pojeli pre nego što su deca došla. 

Onda sam napravila dve torte, za svaki slučaj. I pasulj s rebrima i trideset sarmi, isto za svaki slučaj. 
Okupljamo se mi oko stola više puta na dan, sa sve babama i dedama. Čisto da znate, ako ste pomislili da je mnogo.



Svaki slučaj sam nadmudrila ovim potezima, ali su mi ruke i nokti gadno nagrabusili, pa sad ne liče ni na šta što bi mogao da spase onaj kozmetički lanac iz kupatila.

Deca su tu već dva i po dana. Sasvim dovoljno da primetim koliko su divno odrasli i osamostaljeni, a ponašaju se kao bebe koje jedino umeju da puze, razbacuju po kući igračke, kake i plaču kad su gladne.

Dolazak, tj. doček ove Nove godine pamtiću i po tome što te duge i od petardi bučne noći zamalo ne naučih da pevam. Sedela sam na kauču sa slušalicama u ušima, pevala zajedno sa Arsenom, kuckala neke mejlove i pijuckala crveno dalmatinsko vino.
Muž je, izmoren večerom a verovatno i životom, sasvim nenapadno i iritirajuće tiho hrkao u susednoj sobi. Mrzelo me je da ustanem i zatvorim vrata. A možda je baš to slabašno i jedva čujno struganje koje se čulo, bilo taj čarobni "final touch" moje najluđe i uvek, iz nekog razloga, nezaboravne noći. 
I rekoh tada sebi, ne daj se Ines, ne daj se godinama moja Ines..


* * * 

Javljam se na telefon.
- Da, toaletni papir, kvasac, ulje i jogurt. Ništa više.
I ČAČKALICE! ALO! ALOOO!
I čačkalice kupi.

Prekidam vezu i nastavljam sama sa sobom.
Da, čačkalice, da iščačkamo kad sažvaćemo. A žvaćemo bogami dosta. Pa ne znam da l' nešto drugo i radimo nego žvaćemo, pa čačkamo, pa onda na šolju, pa opet žvaćemo. 



Krećem na krstarenje po kući.

- DOBRO BRE ODAKLE OVI PRLJAVI SUDOVI OVOLIKI OPET!
- Pa je l može svako da uzme po jednu čašu i da iz nje pije makar jedan celi dan!

- Je li Marija, pobogu, šta rade ove novogodišnje svetiljke u mom krevetu
- Slikaš za instagram?!!?

- I gde si ti poš'o bez šala. I kape. Vidiš da pada sneg. 

Izlazim u hodnik zgrade.

- Ček da ti dodam bar rukavice. Je l dolaziš na ručak. Ne ideš valjda kolima. Ideš. Pa ti nisi normalan, odavde donde kolima. Oprezno. Ne koči naglo. Jesi obuko dugačke gaće?

- Gde ćeš sad ti tako prehlađena? Jesi popila sirup? Sredi onaj lom pa idi. Kako koji lom? I lajkuj mi tortu pa idi!



* * *

I dalje je 3. januar. 12 sati i 45 minuta.
Zatvorivši vrata za svima, stavljam oko vrata svoju novu ogrlicu i puštam "Queen", čvrsto rešena da do kraja dana budem samo kraljica.




Srećna i vama Nova godina.




Comments

  1. Ne daj se, Sandra/Ines! Ahaha
    Nije ti lako, ali da te utješim - studentima praznici traju još par dana, a srednjo i osnovnoškolcima još 12 dana (sveukupno 3 tj i 3 dana!)!! Onda znaš kako je meni ahaha Razmišljam o internatima :)

    ReplyDelete
  2. Prava slika nasih praznika. Bas kao na onim reklamama gde su svi srecni, lepi i nasmejani. Mama je isfenirana plavusa sa savrsenim nizom biserno belih zuba koje neumorno pokazuje svojoj deci koja lice na andjele zalutale iz raja. A tata je vusok, crn sa zelenim ocima kojima miluje svoju predivnu porodicu. Kuca blista, jelka je zatrpana predivno upakovanim poklonima a onda stize horda porodice i prijatelja koji izgledaju isto tako. I niko nije umoran, nervozan niti depresivan. Svi su lepo popili smejuljka i savršeno su srećni! Ko nam je kriv sto hocemo da budemo normalni i pri svesti?

    ReplyDelete
  3. Iskreno rečeno, volim praznike, ali me izluđuju gužve po prodavnicama, po putevima i jedva čekam da mi prođe decembar i januar, jer ta dva meseca su mi prepuna događaja, od slava, Božićnih i Novogodišnjih žurki a januar, tek njega jedva čekam da mu vidim leđa i da počnem normalno da funkcionešem...Sandra, razumem te potpuno, jedina razlika u tome je što su naša deca odrasla i svako je na svom pa ne moram da skupljam iza njih....sve ima svoju draž...Srećna Vam Nova 2017 godina!!!

    ReplyDelete
  4. Ja sam u depresiji, jer se uskoro vraćam na posao. :-) Kod kuće bilo je slično, kao kod tebe. Jedan član porodice stalno je tiho hrckao. :-)
    Srećna vam nova godina!

    ReplyDelete
  5. Sjajan post! Sa uzivanjem sam procitala i prepoznala puno stavri u njemu :) Sretna nova godina!

    ReplyDelete
  6. Tvoje fotke so kot iz reklame, zapis pa kot bi bral roman.
    Lahko si kraljica vse leto in ne le včeraj :)
    Srećna vam nova godina!

    ReplyDelete
  7. Draga moja kad sam čitala ovaj post kao da sam bila muha i pratila sve vrijeme i dogadzaje u vasoj kući. Baš si me nasmijala kao da slusam sebe obuci se , kuda ideš i tako dalje..... ašto se tice hrkanja svuda je isto hihih uvjek u svako doba bez problema hihih
    sretno i sve dobro u 2017😍❤️

    ReplyDelete
  8. Hvala, drage moje žene, na lepim komentarima :*

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts