S one strane duge




Stvarno sam htela posebnu tortu. Posebniju od svih dosadašnjih. Najposebniju.
Uvek ja to tako u martu.
Mislim.. prevrćem ideje u glavi, prevrćem i slažem reči za ovaj tekst.. isto u glavi. Sve bih nešto htela bolje, lepše, najlepše.

Na kraju je bila Reforma. 
Ni nova, ni posebna. U nešto izmenjenom obliku nego inače, pravljena uz blagu dozu neizvesnosti kako će autobusom da doputuje do Beograda bez mog budnog nadzora. 

"Ne brini, seko..." reče mi šofer :))

 I stigla je, javlja mi Marija.



Marija danas puni 25.

Znate da je nisam zvala sine kad se rodila? 
Sa 20 godina nisam se osećala dovoljno zrelo i mudro da mi iko bude sin. Tako sam ja to kapirala tada. A baš sam bila mlada tih dana.

Imala sam čak neki blagi utisak da mi je u život ušetao vanzemaljac umesto bebe. 
Ustvari, otkud sam uopšte i mogla da znam šta će sve da se promeni sa rođenjem deteta. Jedno je kad slušaš o tome, čitaš.. kao nešto se pripremaš. 
I nisam se baš posebno ni pripremala tih dana.
Jela sam mandarine. Svaki dan po kilo valjda.

Malo je sve, da prostite, bilo neplanirano.
Malo sam ja bila uplašena, a malo više se još od mene očekivalo na nekim drugim poljima. 
Tako da.. malo ovo, malo ono.. uglavnom, stiže nama beba.


Sećam se jasno euforije onih prvih dana. 
Glasova, pelena, saveta, savetovališta, praška za pupak, saveta, čipki, mašni.. roze kadice i roze boje uopšte... još saveta, običaja, crvenog končića, belog končića, belog luka i deteta koje neće da sisa.
Sećam se nelagode zbog saznanja da sam prvi primerak ženske osobe u familiji čije dete neće da sisa a ima šta. Itekako ima šta.. 
Pumpica za mleko i ja. Noću i danju. Sećam se jasno kao danas svog straha da je pumpica postala moja nova doživotna igračka.
Sećam se i svoje preneražene babe koja pokušava da proceni da li su mi crnji podočnjaci ili grudi. Pigmentacija je ludovala kako je htela.

Ali, dočekasmo se mi svi zajedno na noge. Lepo "odradismo" sve.


Istinski smo se zavolele nešto kasnije. Marija i ja. 
A onda je bilo zauvek.



Ti davni dani, toliko šareni i živopisni u svojoj neizvesnosti, željama, nemogućnostima, svakodnevnim novim otkrićima, strahovima i osmesima, bili su savršeni.

Neke stvari su i danas ostale iste. 
Decu ni sada ne zovem "sine" već po imenu, a volim ih najviše na svetu i super se zabavljamo. 
Ja sam još uvek mlada. Ne zato jer se tako konstantno osećam, već zato što me baš ova Marija stalno podseća na to. I ja joj verujem.
Sad sam ja u poziciji da dajem savete, ipak se trudim da prvo budem pitana. Nekad mi uspe, nekad ne. 
Paranoična sam često, a znam koliko to mladima uopšte ne treba.

Dok smo zajedno rasle nisam mnogo razmišljala o cilju i svrsi svega. 
Danas sam sigurna da znam šta je važno. Uzajamni osećaj zadovoljstva i razumevanja. Poverenje. 
Podrška.. uvek. 
I smeh. Mnogo smeha. 
Niko ne zna bolje da me nasmeje od dece. 

Da li smo zadovoljni decom? Da li su ispunila naša očekivanja? Da li su opravdala naša ulaganja? Da li su svesna ovoga i onoga. Da li...

A da li su ona zadovoljna nama i da li smo im bili pravi primer za ljude? 
Da li su na kraju krajeva shvatila zašto nas često nisu razumela?
Kad deca porastu, ova pitanja dobijaju odgovore.

Kako je samo dobar osećaj kad shvatiš da su deca zadovoljna tobom.
E, to je ono nešto nepoznato i lepo što smo naslućivali da nas čeka iza ćoška u toj našoj zajedničkoj budućnosti, dok smo se nosili sa odgajanjem i vaspitavanjem, sopstvenim porazima i razočarenjima. Dok smo se borili protiv trendova i predrasuda, i nestrpljivo čekali da porastu.

Stigla su ta naša deca da nas podstiču da budemo stalno bolji, samosvesniji i sigurniji u sebe. Opušteniji. Zadovoljniji.
I da nam, kad sami sebi ne umemo, kažu: ..ma zajebi to.. nije vredno.

Sad je sasvim jasno da svaki onaj trud i svaka teškoća koju smo prebrodili, svako odricanje i svaka nesanica, svaki ponos što ga progutasmo.. nisu bili uzaludni.




25 godina svega što neću ni pokušavati da imenujem bilo kakvim epitetima. Nedovoljne su mi već izmišljene reči.
I nema svih onih lepih i neponovljivih momenata na svim našim fotografijama i trakama. One najvažnije stalno nosim sa sobom. Pred očima su kad god pustim film i biće tu dok radi memorija.

Za 25 godina maženja i paženja, pevanja, igranja, grljenja, sviranja, nerviranja pa imitiranja, recitovanja, ludiranja, tešenja i smeha napravila sam tortu u koju sam, čini mi se, sve nabrojano zamesila.

Ovo je stvarno njena rođendanska torta, začinjena nekim samo nama poznatim slikama, notama i mirisima.
Kao da je čujem: S one strane duge gde padaju dede... :)





The Reformu znate svi. 
Klasika. 
Nezaobilazna u našoj kući kad se nešto slavi, a i ovako... 
Recept ne bih da pišem, svi uostalom imamo neke svoje mere i cake, prilagođene dimenzijama i oblicima, nadograđene na onaj divan, jednostavan osnovni recept.
Dekorisala sam je otopljenom belom čokoladom, šlag kremom i Ferrero kuglicama. 

Presek i ja čekam da vidim barem na slici..


Comments

  1. Pridružiću se čestitkama, a i mislima u kojima su uobličila 25 godina sreće, briga i nedoumica. Znam da se svi ponekad osećamo kao da ne znamo šta radimo i šta smo uradili sa svojom decom, ali verujem da od dobrih ljudi ne mogu da, što bi ono rekli, "ispadnu" loša deca. Vidim to na svom 22-godišnjem sinu koji je normalan, skroman i veseo mladić i radujem se što prave vrednosti nisu nestale među mladima. Želim Mariji divan rođendan, da bude okružena ljubavlju i smehom, a tebi da ona uvek bude razlog za osmeh i ponos, jer to je svakom roditelju najveća nagrada i sreća! Srećan rođendan obema!!

    ReplyDelete
  2. čestitke tvojoj kčeri i neka u životu bude veoma sretna i ispunjena..lp

    ReplyDelete
  3. draga moja zelim tvojoj kceri sve naj naj za rodjedan i da bude sretna u zivotu bilo sta da radi ili gdje se krece:)))
    a kako si ljepo opisala sve kako si uspjela lepo odgojiti svoje dijete koliko si ulozila puno ljepih vrlina i to sad vidis i to te raduje:)))
    je si mozda cula da si djete odabere roditelje :)) i tako su oni nasi ucitelji ako jim to dozvolimo:)))
    ja to osjecam po vise puta kod moje kcerke katke:))) bas mi je drago da je odabrala mene za mamu:))))
    budite mi svi ljepo i sve dobro dalje:))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Drago je i meni što smo baš mi odabrane ;)

      Delete
  4. Lijep post! Neka je srećno Mariji i uživajte u svemu što vas raduje!

    ReplyDelete
  5. Da znaš da si me rasplakala sada.
    Imamo dosta toga zajedničkog, i mene muče ista pitanja. Godine ne prolaze, nego lete. A kad bi se vukle, znali bi da nešto ne valja.
    Po slikama vidim da je mala ljepotica, a bome nisi ni ti za bacit 😊
    Sretan rodjendan i tebi, pošto si i ti zaslužna kojih 50% 😋
    Njoj pogotovo šaljem najljepše želje!!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala, Ana, i mene je baš teško rasplakati..;)

      Delete
  6. Sve najbolje tvojoj Mariji za predivnih 25 godina! Tako si sve lepo napisala, da si me razplakala...

    ReplyDelete
  7. Lepo. Da li smo mi bili pravi primer za ljude..- kako divno si ovo napisala, daje čoveku da se zamisli.
    Sve najnajbolje tvojoj Mariji i tebi. Budite zdravi i smejte se puno.

    ReplyDelete
  8. Srećan vam svima rođendan! Nije se samo Marija rodila tog dana, već svi sa njom, zar ne?

    Reforma je uvek lepa i posebna i drugačija, jer su drugačije prilike za koju je pravimo, a kad jenešto sa toliko ljubavi, mora da bude savršeno.
    Da, taj budni nadzor od koga i ja bolujem nije mi nepoznanica a verujem ni ostalima, kao što verujem da joj jesi bila dobar primer u životu.

    ReplyDelete
  9. Srećan vam rođendan!!! Divan tekst, kao i uvek kad dođem kod tebe. Volim način na koji preneseš misao pa mi čak i ono između redova bude prilično jasno:) Za tortu nemam reči, mislim da je divna <3 Uvek uzdahem kad čujem njeno ime;) Sve najbolje svima vama. Šaljem ti pregršt toplih pozdrava :)

    ReplyDelete
  10. Čitam i uživam i mislim kako i moje muško dete i moju žensku decu zovem sine i kretenu;)))) Od dragosti, naravno, al' u muškom rodu... Nekako bolje paše;)))

    ReplyDelete
  11. Dobro si rekla ono Da li ce oni biti zadovoljni nama? I mi od njih ucimo. I oni nama postavljaju zadatke i ocekivanja. A presek sam videla, i naravno nista manje nisam ocekivala. Ni od nje. Ni od tebe. Sve najbolje vam zelim i srecu sa vama delim!

    ReplyDelete
  12. Divna priča i još bolja torta! Čestitam!

    ReplyDelete
  13. Divan post!!!! Sa malim zakašnjenjem srećan rođendan Mariji, želim joj svu sreću!!!! Pozdrav Ivana

    ReplyDelete
  14. Uzivala sam citajuci post, neka vam srecan rodjendan... zelim vam jos puuuno malih i velikih radosti, cin-cin!:)))

    ReplyDelete
  15. Zanimalo me jako koja je torta u pitanju, htela sam na Instagramu da pitam, ali sam znala da je bolje da sačekam tekst. :) Divan, predivan tekst. :) Raznež potpuni, kako bi rekla današnja mladež, ali na to sam već navikla kad su u pitanju Vaši tekstovi. :) Pozdravljam i Vas i Mariju, uz najlepše želje, razume se! :)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts