Kad sam bila biznismen


Jao zaboravila sam nešto da vam ispričam. 

Pre jedno 20 i kusur godina, muž i ja smo držali jednu lepu radnju kompjuterske opreme i u okviru nje školu kompjutera sa malim delom sa diskovima za iznajmljivanje, takozvani CD klub. 

E, za taj CD klub ću nešto da vam pričam. 

Svrstali smo mi sve te naše izložene CDove onako po oblastima Igrice, Muzika, Filmovi.. pa u okviru filmova dokumentarni, SF, crtani, muzički.. I naravno da nije bilo šanse da se u jednom (desnom donjem) ćošku te police ne nadju i oni, da izvinete, od mene suptilno kršteni, “erotski”. Nemoj da vam je palo na pamet da pomislite da se nisam otimala u vezi s tom odlukom, ali presudilo je višednevno i višeglasno “nemoj da si glupa, to je pos’o", "to ti je kao kad bi držala kafić bez služenja piva" i ostale mudrosti.


Ok, sve je to posle nedelju, dve nekako leglo na svoje mesto. Ljudi dolaze, sa decom i bez dece, biraju, pitaju, misle se, ponekad čučnu, iznajmljuju, reklamiraju, zamene, odu, dodju pa opet čučnu. Videlo se, nije svakome bilo prijatno kad treba da čučne u desno ćoše. Ustvari ne zna se kome je bilo više neprijatno. Njima ili meni. 
Mene su ljudi do tad na ulici mogli da vide ili sa decom za ruku ili sa korpom za pijac. (fun fact je, a to sam tek mnogo godina kasnije saznala, mnogima sam tada delovala strašno arogantno i umišljeno i šta ti ja znam sve te gluposti ;) .. znate ono kad nekog ne poznajete pa mu dodeljujete osobine).

Uglavnom, ovi što čučnu, ništa ne pitaju. Smandrljaju nekako to biranje, dovidjenja i odu. 


I tako svaki dan. Mi smo uredno nabavljali nove i aktuelne diskove. Slalo se to tada autobusom ili ti neko koga poznaješ doveze.. ma svašta je bilo tad, samo nije brze pošte (ako se pitate). 
Bili smo fino u toku i stvarno se potrudili da i u našem malom gradu baš kao i u mnogim većim, ljudi imaju kakvu takvu ponudu aktuelnih naslova. 


Onda nekom ne radi igrica, nekome crtani, jedan bi koncerte koji nikad nisu ni održani, onome seca film, ovome dete već gledalo taj crtani kod druga, žena ne podnosi glavnu glumicu.. Ja im kažem uzmite drugi, uzmite, zamenite i nosite ga samo nek ste vi meni srećni i budibogsvama svima. 





I sve to ustvari nije bilo ništa toliko strašno. Dok jednog dana, odnosno posle više meseci, nije došlo vreme da moram lično da idem u nabavku cedeova. Ma nije mi bilo teško da se kao neiskusni vozač iz provincije probijam po centru Beograda, ni da se dok tražim parking preznojavam kao kad sam polagala vožnju. 
Doduše, tad si mogao da se parkiraš gde hoćeš, nije bilo paukova ni parking servisa. Bilo je to pre novog zakona o saobraćaju, da ne kažem pre Hrista. Parkiram se lepo u Makedonskoj kod taksista, u nizu vozila na samoj ulici, kao da sam Tito. 
Ali uključim i sva četiri, jer ja sam ipak Sandra a ne Tito. 




Udjem, dobar dan dobar dan, ja sam ta i ta, sačekam kulturno svoj red jer uvek u tim radnjama bude gužvica. Pored mene stoji Kemiš. Bez Zorice. Čeka Kemiš, čekam i ja. Stigli smo nekako istovremeno na red jer su usluživali po dvoje. Dam ja onaj svoj spisak uredno sastavljen prethodnih dana na osnovu aktuelnih igrica- igrice su tih godina bile najvažnije. Kemiš, čujem, bira film, a ja se onda usredsredim na ono zašta sam došla.

Počne po onom spisku jedan momak polako da vadi i slaže pred mene diskove "ovaj ima, ovaj nema, ovaj ima..", “hoćete ovaj novi crtani, danas nam je stigao, hoću” i “novi nastavak igre teite, može”, aerobik sa Sindi, najlepši enterijeri, uzgajanje agruma, uradi sam.. 
Na samom stidljivom dnu mog spiska pisalo je “erotika - razno”. 
Ja sam naravno uredno i na vreme, već na pola njegovog puta po mom spisku počela da crvenim i dišem ubrzano. Vrućina je bila neka nenormalna, sećam se da je Kemiš bio u papučama. I da bih preduhitrila svako eventuelno suvišno pitanje momka koji me uslužuje, promumlam onako nehajno odmahnuvši kažiprstom po vazduhu skroz u stilu #štopajaovosvakidanradim 
- To tu dole možete po slobodnom izboru. 

- Dooobroo.. po slobodnom izbooruu.. , zagleda po polici.. sad ćemo mi to za čas. Ode negde iza rafa.. Ja držim ruku uz čelo i oči i trepćem, trepćem, trepćem.. vek je prošao, čini mi se. 

Ajde Sandra, još samo malo, izdrži legendo pa da brišeš kući i smisliš kako da te ovi ovde više nikad ne vide. A ovo si sad pojela ono što se ne jede i više.. 

Kad iza police izviri glava nekog trećeg dečka:
- Gospođo, od pornića.. hoćemo li ove sa uvodom ili ono.. odmah akcija?
Kemiš otišo. 
Reko', daj mešano. 





Comments

  1. ana@carpe_diem3/10/20 8:40 pm

    Ahahaha, točno te vidim!!! I svaka čast na izboru, mješano je win-win situacija, za svakog ponešto.
    I baš me zanima kako si došla na ideju za današnji post, da nisi naletila na kutiju sa tim CDovima ����

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma, ne. Davno već nema te kutije ali je čuvam u srcu zauvek :))))

      Delete
  2. Vama treba kancelarija, plata s najvećim koeficijentom, klizno radno vrijeme i - samo da pišete. I fotografišete, narafski!

    Divno! 💙

    ReplyDelete
  3. Hvala ti za dozu smijeha. Baš mogu da te vidim u svim opisanim situacijama. I sa sva četiri uključena. :-) I još nešto. Volim tvoje postove. <3

    ReplyDelete
  4. Divno ste duhoviti, lep pozdrav

    ReplyDelete
  5. HAHAHAHAHAAHAHHAHAH.... DAJ MEŠANO ;)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts