Popravljen dan




Dan...kad seta iznalazi duboke i ozbiljne razloge.
Kad pogled beži za pticama...
Kad nas dotiču reči zlurade i besmislene. Kad su nevažni ljudi važni.
Kad brojimo korake...Kad nedostajanje ima ime i prezime.
Kad sabiramo samo greške.

Kad računamo koliko bi godina danas imali ljudi kojh više nema.
Kad je i najtiša muzika bučna.




Naiđe tako, nezvan i nepoželjan. I ne zna čovek ni šta, ni kud bi s njim...

Čini mi se da je tih dana najbolje sa starih i odbačenih stvari dlanom skinuti prašinu i udahnuti im neki novi život. Pa ih postaviti na vidljivo ili čak centralno mesto u kući.

Često ni za to nema volje...znam...
Ako ipak uspemo da se pokrenemo i od nečeg starog napravimo nešto (skoro) novo... to bi možda mogao da bude i popravljen dan.


Međutim, meni je dan nedavno popravilo nešto drugo. Poštar mi doneo pošiljku direktno sa bloga Čardak ni na nebu ni na zemlji...


A u pošiljci Katarinina lutka od kukuruzovine, simpatični oslikani kamenčići i crtež ljubavnih čovečuljaka na čijoj poleđini je predivan rukopis sa još divnijim tekstom koji sam tako lepo razumela.
Kao kad vam stigne pismo od dugogodišnjeg prijatelja.





Ove ljubavne čovečuljke na sedmom nebu sam nedavno spominjala...

To je crtež koji je Kaća podelila,pa zatim jedan deo poslala Fikreti,a drugi meni.
A Fikreta ih je na svom blogu prikazala spojene..




Ja mogu dugo u njih da gledam a da mi ne dosade. Toliko su simpatični...i naravno da su optimistični, nema dileme...
Sve ovo, drage moje.

U pravu je Katarina, ovo je još jedan lep način da se povežemo.., citiraću je sada...svi drugačiji, a opet sličnih interesa i ukusa...

I evo meni na kraju opet novine u ambijentu, iako ni prstom nisam mrdnula;)



Katarina, hvala!


Comments

  1. jako lijep post i fotke, baš nekako osjećajno :D lp

    ReplyDelete
  2. vidjela sam te ljubavne čovječuljke - savršeni! kao i post, kao i slike tvoje

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mnogo su slatki,ima ih Katarina još na blogu i svi su ludi na svoj način.Ne ostavljaju ravnodušnim..:*

      Delete
  3. Dođe dan, kad idemo unutra-u sebe
    kad nas naše srce opominja i opozori na neke stvari
    koje su nam važne
    razmišljamo o veoma sličnim stvarima u to doba
    divno
    sve dobro Tamara

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da,da..Tamara...i tebi sve najbolje i hvala;)

      Delete
  4. Svi to isto prezivljavamo.Ja sam imala tri nedelje ruznih stvari koje su me duboko dirnule.Al ide zivot...I bacim pogled na sve Vas i pustim neki postic,tek toliko da znate da mislim na sve Vas i da me ne zaboravite.Ljubim te Sandra.A ljubavni čovečuljci su ...pa šte reći za ovaj lep gest...puni ljubavi :))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jeste,Cale,ova strana sveta je uvek osunčana,čini mi se..;))

      Delete
  5. Draga moja uživala sam čitajući tvoj post...

    ReplyDelete
  6. Sandra, tebi uspije uvjek napraviti poseban post. Hvala za sve te rijeći :-) Predivne darove si primila. Lijepo je imati prijatelje :-)
    Moram ti se ovdje zahvaliti za ljepe rijeći o mome putopisu :-) Hvala, što si ga pročitala.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nema na čemu,uživancija je primati poklone...;p
      A tek nameravam da još malo pretresem tvoje putopise..zimus,kad bude više vremena...Ti i tvoj dragi ste mi avanturisti za primer...kakav ja neću biti nikad...;))))

      Delete
  7. Drago mi je Sandra da ti toliko znače moji skromni pokloni...baš si lijepo opisala taj sjetni dan, kada zaista pogled odlazi za pticama, a mi zapravo nismo tamo gdje se fizički nalazimo...i stvarno se tada prisjećam nekih bolnih riječi koje mi je netko nevažan rekao, a opet me to brine i muči...fotografije su predivne posebno mi se sviđa ona na kojoj lutkica gleda u ljubavne čovječuljke :) I hvala ti za ovu predivnu pjesmu, nećeš vjerovati, ali to je meni posebna pjesma, prošle godine sam napravila obiteljski snimak, tj. kolaž fotografija i starih snimaka, a u pozadinu sam stavila tu pjesmu...i uvijek kad ju čujem sjetim se svoje obitelji :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Gazebo?? Pogodila sam??!
      Ma znaš šta će moj muž na ovo da kaže? "Eto,ja stalno pričam da si veštica!!" ;)))
      Hvala :*

      Delete
    2. Ali dobra vještica iliti vila :)

      Delete
    3. Znam! Ja mu to i pričam...!;))))))) Baš sam se nasmejala...vila:)))))))))

      Delete
  8. Svi imamo takve dane, možda su različiti samo načini izlaska iz njih. Lijepo je kad nam u tome mogu pomoći, naizgled, male stvari ( iza njih stoji puno truda, optimizma i prijateljstva).

    ReplyDelete
    Replies
    1. ..i osećajnosti beskrajne,koja kod Katarine,čini mi se dominira..
      Hvala,Fikreta:)

      Delete
  9. Lepo je kada negujes umece da ti male stvari odagnaju neprijatne emocije. To je uspeh. To su realno samoaktualizovani ljudi (ovo je moja izvedenica, hihih). I hvala na otkricu novog divnog bloga. Ljub iz NSa

    ReplyDelete
    Replies
    1. Stručnjače naš!!;)
      Jeste divan blog i nema na čemu:*

      Delete
  10. Lijepo si popravila dan, pomoči čarobnih"malih" darova. Tvoje misli, su mi uvjek tako bliske. Pročiče zlato, pročiče i ovakvi dani. A baš oni nas najjače probude.
    Fotke su super!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala,hvala,dođu i prođu..kao i sve ostalo..:*

      Delete
  11. Jooooj uvoda !!! ♥
    Čini mi se da sam ga naučila napamet čitajući ga ( iako imam ozbiljan problem sa pamćenjem u poslednje vreme). Možda je samo na mene imao ovakav efekat, jer opisuje moje trenutno stanje duha i misli...ili...si ti jednostavno našla prave reči da me dotakneš ...ima i jednog i drugog. ♥

    ReplyDelete
    Replies
    1. I jednog i drugog,definitivno...Za pamćenje jedi orase-manje bombole:)))))))) Ozbiljna sam u vezi oraha:**

      Delete
    2. A jel mogu da ih pošećerim ? :))))))))))))
      Volim tu koštunjavu voćku, tako ....sad imam izgovor za veću potrošnju :)

      Delete

Post a Comment

Popular Posts