Šta sam ja i šta si ti






"Je l i ovi naši zatvorili granicu?"
"Jesu."
"E ako su!"

Naši, vaši i njihovi. Nesrećnici.


* * *

Ionako nešto plačljiva i razdražljiva ovih dana, razmišljam kakav to čovek moraš da budeš da bi danas bio neki vladar, pa sa olakšanjem doživljavam to što sam samo običan čovek i još više volim sve obične ljude odakle god dolazili i poticali, kakve god da su rase i boje kože.

Ne može niko da mi kaže kako voli Hrvate a mrzi Crnogorce, i voli Srbe a mrzi pedere, seljake i Nemce. Sumnjivo mi je to.
Taj verovatno taba i maltretira ženu i decu u svoja četiri zida u ime pravih porodičnih vrednosti. A ako ne, onda sigurno okreće glavu od takvih dešavanja u kući svog ortaka, "brata", komšije ili kolege. 
I voli da mrzi. Jednostavno voli da mrzi iz bilo kog razloga. Ako nema razlog, smisliće ga.

Mnogo dobro treba da se razmisli pre nego što se otpočne s mržnjom. 

Ja lično ne smem da mrzim ljude razdeljene po nacijama i nametnutim grupacijama. To znači da bih onda mrzela i sebe samu. Pa svoju decu i porodicu, kumove, sugrađane..

Ja nisam samo Srbin a nisam ni samo Hrvat i ovih dana mi je naročito drago zbog toga. Ne treba mi zastava ispod koje ću da vas pozovem na kafu i kolače.

Znam da sam ženskog pola, iako se tako ne čini kad se dohvatim alata. Prilično muški znam da zakucam i zašrafim. 
Imam komšinicu koja iz principa neće da koristi klešta, čekić i šrafciger. Ne znam iz kojih to principa i ne zanimaju me njeni principi, pravo da vam kažem. 
Iz principa verovatno i voli samo svoju, čistokrvnu rasu.

Nekad je potrebno samo pola rečenice u razgovoru s nekim, da zaboravite na svoju godinama mukotrpno izgrađivanu toleranciju.

Dakle, šta sam ja? 
Mene to niko nikad nije pitao, osim ovi što izdaju lične karte. A da jeste, moj odgovor ne bi mogao da bude sadržan u samo jednoj rečenici.
Meni dragim ljudima to nikad nije bilo važno. Važno im je da se pored mene osećaju bitno, zaštićeno, poštovano, sigurno, nahranjeno, zabavljeno i uglavnom voljeno.

Iz inata voleću sad i ove Sirijce i sve ostale kojima ovde nije mesto, ali ne bi oni ljudi ni došli da su se nešto pitali.
Mislim se sad šta bih ja to ponela od kuće, da moram na brzinu da je napustim. I ne mogu da se odlučim, jer treba mi sve.

Seme mržnje zasejano je po ko zna koji put i uspešno se širi kao svaki korov. Mnogo ručica se automatski pružilo da ubere plodove.
Odbijam da učestvujem u toj berbi kao i mnogi divni ljudi koje znam.

Ovo je bilo moje, kao i obično, romantičarsko viđenje velikog problema koji nam je na ovu, ionako jadnu teritoriju, došao sa prvim jesenjim danima. 
Čini se sunčano napolju ali nisam sigurna..

Nastavite da se volite. 



Comments

  1. Samo nesrećnici mogu da unesrećuju druge.U mojoj porodici ima veliki broj narodnosti sa prostora Ex Yu.Kod nas je važilo pravilo -kakav si čovek.Važi i danas.Moja je srednja ćerka pitala šta smo mi kad se rasturila Yu.Rekla sam ljudi.A ona meni: Znam šta smo.Pa mi smo koktelčić! Da sine i zato ste tako slatki i pametni.Ali prvo smo ljudi.A oni se dele samo na dobre i loše.Druge podele za nas nema.I nemoj da mi ih neko nameće.Osećam se odvratno zbog toga.Toliko dobrih ljudi raznih nacionalnosti gotivim da me vređa sve što se dešava OPET ovih dana.Sandra...slični se sličnim druže.Zato sam ja tvoj fan :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Fan.. :)))) ti me uvek dobro nasmeješ. Dobro, i ja sam tvoj ;)

      Delete
  2. Jako lepo si napisala. I nema druge, nego da se slažem sa tvojim razmišljanjem.

    ReplyDelete
  3. Divno je što si takva, sad te volim još i više :)

    ReplyDelete
  4. da ljepo si zapisala:)))
    volim tvoje zapise i tebe:)))

    ReplyDelete
  5. Zadivljena sam, sjajno si ovo napisala!
    Uništiće nas ti "hejteri" (malo sam kao, moderna), ako im dozvolimo!

    ReplyDelete
  6. Ne znam da li su mi besmislenija ta ubedjivanja o nacionalnom poreklu ili o sekksualnom opredeljenju? Ili kada prodje neki crnac, a ljudi 100 sati posle pricaju koliko je crn, kako je crn, kakva mu je kosa i sl? Za ljude uskih shvatanja sve manje imam strpljenja i razmisljam da li su minuti uopste potrebni da ih trosim na njih!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa znaš odgovor, ali pošto si ljudsko biće uvek ti iznova treniraju strpljenje..

      Delete
  7. U zadnje vrijeme se često bojim za našu budućnost, pod 'našu' mislim na svoju obitelj. Jer sve više uviđam koliko malo fali da si 'manjina', 'drugačiji', 'uljez'...a okolnosti se mijenjaju preko noći i začas mi možemo postati izbjeglice, stranci u tuđoj zemlji okruženi neprijateljskim licima...a do jučer smo bili obični ljudi u svakodnevnim brigama i poslovima...nadam se da će se ipak pronaći neko trajno i pozitivno rješenje za ove nesretne ljude...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da, treba biti svesan da se stvari menjaju.. ne uvek na bolje..

      Delete
  8. Sjajno si ovo napisala, kao i uvek. Slažem se u potpunosti, samo ja ne umem tako lepo da sročim :-)

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular Posts