Pokajanje
Hrono bože, grešila sam. Nekoliko dana unazad, a bogami ću i narednih nekoliko, po svemu sudeći.. Došlo mi ono gladno ludilo kad sam gladna na sve što inače i ne volim preterano. Mada je malo takvih stvari.
Počelo je sve jedne noći dok sam pekla kiflice koje su mi trebale rano, narednog jutra. Pogled mi se malo-malo pa vraćao na dva parčeta heljdopite koja je ostala od doručka.
Naravno da sam već više meseci disciplinovana i ne jedem noću, a ni između obroka. I ne jedem testa popodne. Znači, rekoh sebi: odbij!
Kiflice lepo narasle, ispekle se, porumenele.. Filovane slaninom. Ma, ne interesuju me uopšte te kifle. Ona heljdopita ima neku čudnu magiju u sebi.
Perem sudove, pijem limunadu.. slušam muziku, brišem po kuhinji, dovodim u red sve. Na satu vidim 15 do ponoći.
Još samo pet minuta sam se uspešno otimala toj magičnoj piti. Dobro.. pojela sam samo jedno parče.
Sutradan, trešnje ili kolači, pitanje je sad. Ma i trešnje i kolači, pa nek ide život..
Prekosutradan, tj. juče, gosti došli. Nema više kolača. Sladoled sipam u posude i pružam ih gostima, a najradije bih im otela one činijice. Uredno u kuhinji kašičicom "počistim" onu plastičnu kutiju, pa kašičicu u usta. Niko nije video.. al' opet mi nekako nelagodno. Pre toga sam lepo za ručkom "mezila" sa gostima, slaninicu i kačkavalj. I paradajz, doduše. Nisam baš potpuno izgubila kompas.
I opet mi se, i još mi se greši. Pije mi se pivo. Vino uopšte. Ej, piiivo..
Ne znam šta mi je.
Najbolji tekst koji sam pročitala u zadnjih, sigurno, 5 godina na nekom blogu! VIdeh i tebe i sebe i pitu i sladoled i kašičicu i pivo i goste i sve!
ReplyDeleteBravo! :)
:))) tako mi to povremeno.. Hvala:*
DeletePa samo si čovjek
ReplyDeletetebi ne fali ništa
pozdrav
Hvala ti, treba mi takva podrška.. uvek ;))
DeleteKao da si bila u mojoj kujni juce, samo sam ja imala slucaj sa pogacicama sa cvracima. Nas dve na 3 pleha. Divno si me zabavila, super tekst:))
ReplyDeleteDa.. te pogačice sa čvarcima su već dugo u planu kod mene... Hvala što me podseti :))
DeleteDraga moja, tvoj kompas se može tu i tamo i pokvariti. :-) Ti samo jedi pitu i po koji slatkiš, pij pivo i vino i uživaj život! :-)
ReplyDeleteHvala, držaću se tvog saveta ;)
Deletezivot je samo jedan draga moja:)))))
ReplyDeletea šteta ga potrošiti za ono..... nesmijem .... necu....
samo ti dobro papaj dobro popij u uzivajjjjj.....
ionako dodzemo u takvo doba kad nam doktori komanduju ßta se smije a šta ne.....
ja volim uzivat ... a tako zelim i tebi:)))
Hvala, Vesna, potpuno si u pravu..:)
DeleteNek ide život.Nasmejala sam se onom citatu na f o tome kakva je to sekta koja uzme samo kockicu čokolade i to je to ...Razumeš ...živa duša...Da ne spremaš pa da ne probaš a kad spremaš i služiš da ne probaš e to je baš TEŠKO i dal vredi...jedan je život...reče "jedra Cale"-tako mi rekao deda gde imamo plac."Nisi debela nego jedra-šta ti je ".Lepota je u očima posmatrača.ha.ha...Upravo pojela sladoled bez griže savesti _LENI..:)
ReplyDeletePa komšije preko plota bolje vide.. Jedra je OK ;) kao i LENI.. :))))
DeleteLjepota grijeha ;) Ma, šalim se, nije to ništa, ponekad se treba i opustiti!
ReplyDeletePa da, Fikreta, lepota greha je skroz ispravan naziv.. još kad je s merom..;)))
DeleteSladoled...baš me briga za njega, ali kiflice sa slaninicom, e tome ne bih mogla da odolim...joj Sandra, zašto ne jedeš sve, ali po malo i mna kraj krajeva, popi čašu piva, ma živi smo ljudi.
ReplyDeleteLjudski je grešiti, ne brini a sem toga, nisi ti kriva nego pogled. Što je lutao? Da je ostao miran, ti ne bi zgrešila.
ReplyDeleteLepo sam se nasmijala uz tvoj tekst i verujem da mi hronerke smo se prepoznale u tvoji tekst. Ma svi smo mi isti- ljudi i lepo je nekad kad udovolis sebi. Lepo je bilo dok je trajalo , a onda savest dodze pa zasto sam.. , pa nije trebalo..,bitno u granici normale i sacuvamo nase zdravje.
ReplyDelete