Odluke




Jedem tako juče ovaj kuvani kukuruz sa slike, posle, čini mi se, sto godina... Baš dugo nisam. Jedem polako, zrno po zrno i mislim...
("'Ajde ?!", reko bi neko, "ona misli...")
Da, ja tako kad nemam ništa pametnije da radim, ja mislim. 

A iznerviralo me više stvari tokom prošle nedelje. Jedna od njih je vezana za jednu banku. 
Ko ti je kriv što uopšte imaš posla s bankom?, reći ćete. I skroz ste u pravu.
Ali ono što me ljuti je to što je banka uvek u pravu. Čak i onda kada nije. Banke su danas gospodari sveta. Ništa novo, naravno. 
A bankarski službenici (čast izuzecima koje znam i kojih ima), bez imalo stida pred svojim greškama, glasno, jasno i ponosno izjavljuju: Banka je uvek zaštićena i ne vredi ti se otimati, ti mali čoveče!
Dakle, sreća je danas nemati posla s bankama. Njihovim pravilima, ugovorima, članovima, tačkama, odlukama...



A mi i naše svakodnevne, životne odluke živimo ruku pod ruku.
Odluke nekad donosimo naprečac. Nekad to traje danima koji prođu u preispitivanju. 
Nekad smo pitani da baš mi odlučimo, a najradije ne bismo. 
Nekad odlučujemo iako i sami sumnjamo u ispravnost odluke.
Ništa gore nego kad odlučujemo umesto drugih.

Situacije i događaji biraju naše lične odluke.
Katkad samo sami sebe zavaramo da smo nešto odlučili baš tada i tako kako nam se htelo. 
I pređe to u naviku. To da smo odlučili a ipak smo nezadovoljni odlukom. Onda to i nije odluka već problem koji smo sami izabrali. 
Osećanja su tu da smetaju kad odlučimo i izaberemo ono što nije prvenstveno u našu korist.... a za cilj ima nešto uzvišenije, golim okom nevidlivo, prilično daleko i naizgled nemoguće i neuhvatljivo.

I čini mi se da što smo stariji, svaka nova odluka ima veću težinu, ali je i sve češće praćena onim osećanjem zadovoljstva kad pomislimo:
... ma hoću to baš tako i tako će i biti. I kad ću ako ne sad...
Nije inaćenje. To je sloboda. Nešto što raste i razvija se unutar svih nas. Često zaboravimo na nju, zapostavimo je i ne setimo se dugo da je imamo.
Htela sam samo da vas podsetim sada da ni slučajno ne zaboravite da odlučite da koristite svoju slobodu.


I skuvajte ili ispecite kukuruz ponekad... 





Comments

  1. :) Gabi je super! I ti si super, a tek kukuruz...Banke nisu super :/ (Baš sam kratka :P )

    ReplyDelete
  2. Mislila sam da ću danas ceo dan biti kod kuće i razvlačiti se u pidžami,...a sad moram po kukuruz !!! Duše nemaš :)))))))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, nemam duše, mnogi se slažu ;))

      Delete
  3. Hm, baš je dan za kukuruz i pidžamu i razvlačenje po kući :-) ko može...Divne fotke, a banke, brrr....Pozdrav

    ReplyDelete
  4. dobro si ovo napisala, za slobodu :)

    ReplyDelete
  5. Sorry, ne volim kukuruz a banke ne podnosim ...Ostaje mi samo da sjedim ( s bankom u mislima bez kukuruza ) ...:) ♥
    Divne fotke uvijek ti to moram reći :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa dobro, i ne moraju baš svi da ga vole..;))

      Delete
  6. Nema slobode, darga moja :-) Uvjek neki "Big Brother" odlučuje o nama. Sva sloboda je u tome, da jedemo kukuruz i odlučimo, dali da jedemo polako, zrno po zrno, ili na brzinu :-))
    Ne daj se bankama, moja Sandra! :-))

    ReplyDelete
    Replies
    1. Haha, pa dobro, bar nekakva sloboda..:))

      Delete
  7. Nešto ima uvjek, da je nad nama
    mirni i lagani život svi želimo, ali ga nema
    sa sunčanom stranom kukuruzom ili ne idemo dalje
    sretno
    Tamara

    ReplyDelete
  8. I ja, isto tako,.. Mislim... Kad bi neko mogao da udje umoje misli ilikad bi mogao da ih cuje,mislim da bi se od tog rojenja izgubio, jer se tako brzo smenjuju, tako su razlicite. Umeju da budu svakakve. Prema nekima bi se i snimio SF film. Dokle ja mogu da stignem u mislima!!!

    Jeste, to je sloboda, to jenesto sto nosis u sebi, sto raste isto tiniko ne moze oduzeti. Kao dete sam tako ispunjavala vreme-misleci i mastajuci. I volim tiu svoju osobinu, ako bi se, uopste to moglo svrstati u osobine. Cesto mislim kako sam detinjaste, kako nisam odrasla, kako bi , mozda, to trebaloda promenim . I taman donesem takvu odluku, ali njeno sprovodjenje osujete reci:"Niko nema ovakvu majku". I onda pocne onaj napad smeha o kome smo govorili u proslom postu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa kažem ja, ne odlučujemo mi... nekad je i dobro što je tako ;))

      Delete

Post a Comment

Popular Posts